Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Zagreb je oduvijek slovio za jedan od najkulturnijih gradova barem u svom okruženju, a njegovi stanovnici smatrani su s punim pravom gospodom. Zahvaljujući svim onim Kuss die Hand manirima Relje Bašića, a što je bio uobičajeni pozdrav koji su uz blagi naklon gospoda finih manira upućivala damama. To je, među ostalim, predstavljalo kulturu ophođenja građanskog društva u Zagrebu u prošlom stoljeću.
Nisam siguran je li to još tako ili je grad, a tu ponajprije mislim na njegove stanovnike, one muške pogotovo, po tom pitanju malo zastranio. Kao da, eto, više nije toliko važno biti kavalir… A vjerujte mi kad kažem, u ova post-truth vremena u kojima se nemamo ni za što uhvatiti niti možemo u bilo što biti sigurni, to je možda najvažnije oružje koje nam stoji na raspolaganju u borbi protiv sveopće primitivizacije ovog vječno tranzicijskog društva u kojemu se kleči po trgovima u namjeri da se ograniče ženska prava i slobode.
Lijepo ophođenje, fini maniri, bonton, ljubaznost, pristojnost, učtivost, kavalirština prema nježnijem spolu ili kako god to nazivali, svakako bi ponovno trebali biti karakterističan dio kulture društvenog života u građanskom Zagrebu.
Uvjet je to, rekli bi naši stari, bez kojega se ne može!
Restoran Baltazar je stoga na Dan žena, na osmi mart, odlučio preuzeti tu ulogu kavalira barem se donekle oduži ženama koje pokreću svijet i čine ga boljim mjestom. Organizirao je naime višeslijednu večeru za žene koju je posebno za taj dan osmislila njihova talentirana sous chefica Jana Zubonja.
Od žene ženama – navode u objavi na društvenim mrežama – pa ističu kako su svjesni da bi njihovu snagu, hrabrost i ljepotu trebalo slaviti svakoga dana, ali znaju da ipak ne cijenimo dovoljno sve što čine. U nastavku navodim stoga deset korisnih savjeta za taj dan koji svakako preporučujem da provedete u Baltazaru – posljednjem zagrebačkom kavaliru koji postoji dovoljno dugo da pamti vremena koja spominjem na početku…
1. Unatoč rasprostranjenom mišljenju da muškarac uvijek treba pustiti ženu da prije njega negdje uđe, pritom joj naravno mora i pridržati vrata, u svaki lokal je muškarac, zapravo, taj koji ulazi prvi. U samom lokalu, na ulazu, on će se kretati ispred dame otklanjajući na taj način potencijalnu opasnost, i rješavati pitanje slobodnog mjesta u lokalu na koje će sjesti.
2. U lokal se, također veoma bitno, ne ulazi s upaljenom cigaretom.
3. Na izlasku iz lokala, a ovo je važnije od svega, redoslijed je obrnut od onoga kod ulaska: žena ide ispred, a muškarac je prati. (Ukoliko se ovo pravilo dosljedno poštiva – ovo znam iz vlastitog primjera kad sam na spoj izveo jednu djevojku koja drži do manira – povećavaju se šanse da će opisani ljubavni par nešto kasnije, khm…khm…, zajedno zapaliti cigaretu…)
4. Pri svlačenju ili oblačenju kaputa ženi, bonton je po tome nepopustljiv, jedino muškarac koji je s njom u društvu može pomagati. Bilo da je riječ o ponudi garderobijera u garderobi, konobara u lokalu ili čak šefa sale, ta pažnja se obvezno odbija. Ona je isključivo u domeni muškarca koji se nalazi u ženinu društvu i od toga ne bi smjelo biti odstupanja ni u slučaju da ugostiteljski objekt u kojemu se nalazite zahvati požar.
5. Prodavačice cvijeća, nadalje, obraćaju se u restoranima ili kafićima u pravilu muškarcima koji se pri takvim ponudama redovno kolebaju između kavaljerstva i pristojne suzdržljivosti od rasipanja novca. U takvim slučajevima je najbolje da žena preduhitri cijelu tu situaciju i samoinicijativno zahvali ljupkoj prodavačici te kaže kako im ništa ni ne treba nuditi.
Na taj način partner je oslobođen bilo kakve obveze a što, naravno, ne znači da ako mu je naročito stalo do te romantične geste, cvijeće ne može ipak kupiti…
6. Isto, naravno, vrijedi i za sve drugo što se tako prodaje, a ponajviše za katoličke kalendare koje prodaje ona djevojka od prije poznata policiji dok je još u Cesarčevoj čuvala parking mjesto onima koji plate, a drugima grebala lak s auta. Nju je važno preduhitriti kako vam ne bi proklela cijelu obitelj i ni malo kulturno opsovala sve do šestog pokoljenja…
7. Dobro je poznata stvar da kad susretnete dvoje ljudi, ženu i muškarca, bonton nalaže da se prvo rukujete s osobom ženskog pola.
Međutim, isto tako poznata je stvar da su muškarci nekako spretniji oko tog cjelokupnog procesa rukovanja, pa će se nerijetko dogoditi da će u opisanoj situaciji – kada ispružite ruku u znak pozdrava – upravo muškarac biti taj koji će prije odreagirati. Vi ćete u tom slučaju, poštujući regule lijepog ponašanja, i dalje morat čekati da se osoba nježnijeg spola sjeti što joj je činiti…
Za sve to vrijeme, dok informacija putuje od mozga prema ruci, imat ćemo jednu krajnje zbunjujuću situaciju da u zraku vise dvije muške ruke koje se, eto, ne smiju stisnuti. U doba korone je to svakako bila dobra stvar, ali sada kada bi se, evo, život trebao nekako početi lagano vraćati u normalu, valjalo bi razmisliti i o tome kako preduhitriti tu situaciju, a da ipak sve bude u granicama lijepog ponašanja.
8. Osmi mart u Baltazaru bi trebao ipak pasti na račun muškarca. Bez obzira na to što se na taj dan, među ostalim, slavi i ženska neovisnost, takva kavalirska gesta partnera može itekako goditi.
Cijene u Baltazaru ionako nisu neka stavka na kojoj bi se trebalo previše zadržavati.
9. Restoranski dress code, sigurno ste primijetili i sami, s vremenom se značajno demokratizirao. To znači da više ne morate nositi odijela i kravate, ni haljine, kostime i štikle, ali ne bi, eto, bilo loše da se barem na taj dan malo dotjerate…
10. Ako ćete zbog žena ipak klečati, onda nek to bude ispred njih i s prstenom u ruci. Baltazar je idealno mjesto i za takav iskorak u životu…
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
