Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas bi se na tržnicama trebale pojaviti kašete s prvim svježim srdelama, jer je 16. veljače završio zimski lovostaj. S obzirom na nisku cijenu, visoku kalorijsku vrijednost i pozitivne zdravstvene učinke, pred ribarnicama će se, opravdano, stvarati redovi za srdele. No, u zagrebačkim će restoranima vrlo malo ljudi moći uživati u srdelama, jer ih zagrebački restorani uglavnom ne drže.
Primjerice, u Teslinoj, najrelevantnijoj zagrebačkoj ulici, gotovo je nemoguće pronaći jela od svježih srdela. Vinodol i Korčula katkad pripremaju vrlo fine pohane inćune, ali svježe srdele na njihovom su menijima zaista rijetkost. Srdele bi na jelovnik za ručak možda mogao uvrstiti Sopal, jer se one svakako uklapaju u gastronomsku poetiku njegove chefice Katarine Vrenc. U Tkalčićevoj, naravno, nikad nije bilo svježih srdela. Svježih srdela nema ni i restoranskim lancima, ni u poznatijim kvartovskim restoranima, s tek dvije ili tri iznimke.
U zagrebačkim je restoranima, zapravo, lakše pronaći wagyu ili nigiri s masnom tunom, dakle dva veoma luksuzna sastojka, nego svježe srdele (toliko o food costu). Svježe srdele, frigane ili grilane, redovito se pripremaju u Zlatnoj školjki, poslužuju se u Ponistri u Korkyri, povremeno u Boti Šare kao gablec, i u još nekoliko marendarnica. Vrlo dobre srdele jeli smo i u Goli na Trešnjevci. I to je uglavnom sve. Zaista je krajnje vrijeme, i u svjetlu masovne antiinflacijske nacionalne psihoze, da zagrebački restorani počnu uvažavati srdele.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
