Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Danas smo prošli kraj Vlaške 90, negdje između Kvaternikova trga i Petrove crkve ali s druge strane ulice. Na vratima pizzerije i zalogajnice Vagabund uljudno piše da se pošta za Vagabund ostavlja u susjednom lokalu. Pa smo otišli na Google, gdje je onim fatalnim crvenim slovima ispisano: Trajno zatvoreno. Na prvi pogled nikoga ne bi trebalo biti briga što je Vagabund trajno zatvoren. Jedna bezvezna zalogajnica s lošom hranom iz zamrzivača više ili manje.
No, Zagrepčani s viškom godina i boljim sjećanjem znaju da baš nije tako. Vagabund je, naime, jedna od najstarijih do jučer aktivnih zagrebačkih pizzerija. Vagabund se otvorio u osamdesetim godinama, kad je u Zagreb stigao prvi val pizzamanije. Samo u Vlaškoj ulici između Kvaternikova trga i današnjeg Europskog trga istodobno je radilo barem osam pizzerija. Osam pizzerija na jednom kilometru. Nekima još pamtimo imena, poput Venere blizu kina Partizan (sadašnji Urania Bar), Šestina na uglu Draškovićeve i Vlaške, Lavice u Staroj Vlaškoj ili Estrade u Gotovčevoj između Vlaške i Petrove.
Drugima smo zaboravili nazive ali se sjećamo sadržaja: negdje iza Malog Vatikana prema Vlaškoj radila je jedna kosovska ili zapadnomakedonska pizzeria, koja je prva u Zagrebu instalirala električni stroj s tekućom vrpcom za pečenje pizze. A blizu ugla Vlaške i Vojnovićeve pedesetak metara od stana ondašnjeg gradonačelnika Mate Mikića, radila je jedna od najboljih zagrebačkih pizzerija onog vremena
Vagabund, pokraj komornog kina Studio kojeg također već odavno nema, bio je najstariji preživjeli relikt tog razdoblja zagrebačke scene pizzerija. U zadnjih desetak godina Vagabund je tavorio kao trećerazredna zalogajnica iz koje je vonjalo. Bilo je jasno da je Vagabund davno izgubio utrku sa stvarnošću i da je samo pitanje vremena kad će se zatvoriti. Svejedno, sad kad se zatvorio blago , sasvim blago, ugrizla nas je melankolija.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
