Kult plave kamenice - logotip
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Divider Text

TRANSFERI U TESLINOJ ULICI Theatrium se značajno pojačao profesionalcima iz susjednih restorana

theatrium

Nisam dobar s prepoznavanjem lica. Kad ugledan nekoga tko mi je poznat a koga ipak ne viđam prečesto, teško se mogu sjetiti odakle ga znam. Pogotovo ako ga ugledan negdje izvan konteksta ili mjesta na kojem sam ga navikao viđati. Tako mi je ove subote bilo u Theatriumu, gdje sam sa suprugom i djetetom oko 13 sati došao na ručak. Na ulazu me odmah dočekalo poznato lice. Odakle mi je ono, međutim, tako poznato, nisam imao blage veze.

Je li s televizije? Možda sam nekoć igrao mali nogomet s njim? Da nije pobjednik nekog pjevačkog ili reality showa koji je pao u zaborav? Rafo? Marin Tironi? Profesor neki koji mi je u osnovnoj školi bio na zamjeni ili, štojaznam, kolega s fakulteta koji je prestao dolaziti nakon uvodnog predavanja?

Nikako ga, evo, nisam mogao negdje smjestiti, a on je mene – s obzirom na to da u Theatriumu radi kao voditelj – smjestio na stol za četvero u samom kutu ovog fantastičnog gradskog restorana.

“Odakle ga znam?” pitao sam se gledajući ga kako dočekuje i druge goste, očito bolje s prepoznavanjem lica nego ja jer čim bi ga ugledali, razvukli bi osmijeh oko cijele glave. Padala su tu rukovanja, grljenja pa čak i poljupci…

Kako sam s tog svog stola u kutu imao dobar pogled na cijeli restoran a koji je, nota bene, bio krcat za ovaj subotnji ručak, mogao sam ga u miru promatrati dok suvereno drži sve stolove pod kontrolom i pokušati dokučiti povijest našeg poznanstva. Znao sam samo da mi je drag, ali odakle i zašto – e, toga se nisam mogao sjetiti.

——-

Elem, proučavao sam ga dok bi smještao goste za stol, preuzimao njihove narudžbe, davao im preporuke za jelo ali i vina koja im najbolje idu uz ručak. U Theatriumu je vinska karta vjerojatno najbolja u Zagrebu, sigurno najopsežnija, pa ukoliko vas kroz nju ne navigira netko stručan poput ovog mog poznanika kojeg se ne mogu sjetiti, moglo bi se dogoditi da vam promakne nešto zbilja jedinstveno. 

Prema djeci u restoranu, nadalje, bio je odličan. Uvažavao ih je kao i sve ostale goste. Profesionalno ali i šarmantno odnosio se prema jednom povećem ženskom društvu koje je sjedilo nedaleko od mene, a njegova nenametljivost ali ipak stalna prisutnost najviše je privlačila pozornost dok je radio. I to mi se, evo, učinilo veoma poznatim. Negdje sam to, kod nekog konobara već vidio, ali ne mogu se sjetiti gdje i kod koga jer je bilo jako davno.

Za jednim stolom mu je sjedio student s djevojkom, za drugim predsjednik uprave jedne velike domaće tvrtke, a za trećim ja, Miro Par, koji ga cijelo vrijeme promatra i koji ga se pokušava sjetiti. On je pritom znao sa svakim podjednako kvalitetno voditi razgovor. Nije to, vjerujte mi, nimalo lako niti ih ima puno koji to mogu.

Njegov posao težak je baš zato što mora komunicirati skoro pa istovremeno sa svima, pa i nekima od najozbiljnijih ljudi u gradu, upravo onda kada su oni najživčaniji – kad su, dakle, gladni… Ovaj momak je to činio kao od šale.

Tada mi je, evo, napokon i sinulo.

Eureka!

Iako ga po licu nisam bio prepoznao a s čime, rekao sam već, imam određenih problema, po njegovu ponašanju prema gostima, načinu na koji s njima komunicira i po njegovom profesionalizmu koji je sjajno demonstrirao i kad mi je preporučio pa onda i donio trenutno vjerojatno najbolje jelo u gradu – Theatriumov Morski Cappuccino – ipak sam se uspio sjetiti tko je čovjek i odakle ga znam.

“Pa to si ti Zoki!”, podviknuo sam odjedanput tako glasno da su se svi u restoranu okrenuli,” što ne kažeš?!”

Zoran Damjanović, legendarni konobar iz Vinodola kod kojega sam više od deset godina najradije dolazio u smjenu i sjedao u njegov rajon, prešao je, kako se čini, na voditeljsku poziciju u Theatrium by Filho.

Maître d’, rekla bi raja…

Transfer je to, bez ikakve sumnje, koji je trebao jače odjeknuti od onog Neymara u njegov dječački klub Santos!

“Otkud ti u Theatriumu?”, pitao sam ga,” i još važnije pitanje, “kako to da nisi već prije došao ovdje raditi?”

Theatrium je, naime, idealno radno okruženje za profesionalca njegova profila. Jedan je od one stare škole, posljednji Mohikanac, a opet jako mlad. Idealan suigrač za Wunderkinda iz Theatriumove kuhinje Filipa Horvata. Zoran mi je prije nekoliko godina organizirao krstitke za dijete u Vinodolu, a toga se i nakon ovoliko godina sjećaju svi moji uzvanici te mi svaki put spomenu kada se sretnemo. (Za dijete ni ne pitaju!)

Razlog zbog kojeg  ga se nisam odmah sjetio je što već par godina nije bio u Vinodolu. Prešao je u obližnju Korčulu u kojoj me se ne može često vidjeti, a onda i negdje drugdje, ne znam točno gdje, pa nam se putevi jednostavno nisu više križali. Sad kad znam gdje je, a to je u jednom od najboljih i svakako najzanimljivijih gradskih restorana, bojim se da ćemo se viđati i više nego što mu je drago.

To međutim – rekli bi u TV prodaji – nije sve.

Osim na voditeljskoj poziciji Theatrium se pojačao i na konobarskoj. Uredno podšišan i u tamnoj elegantnoj uniformi stolu mi je prišao i Siniša kojeg već godinama znam kao jednog od najboljih konobara iz restorana Carpaccio.

Theatrium je tako u proljetni dio sezone krenuo s jakim pojačanjima na najbitnijim mjestima. Posao voditelja i konobara, naime, jedni su od najzahtjevnijih i odgovornijih poslova. Ne postoji nijedna profesija na svijetu u kojoj ljudi moraju čitati misli i ugađati raspoloženjima drugih ljudi kao što to čine konobari. Profesionalci kakva su ova dvojica zaslužuju stoga svo moguće poštovanje, a i ministri turizma i šefovi turističkih zajednica bi trebali postati svjesni da više turista posjeti restorane nego, recimo, muzeje pa ne bi bilo loše napokon početi podupirati i razvoj i zapošljavanje tog kadra.

Theatrium je na svu sreću to prepoznao, pa sada osim najboljeg i inovativnijeg kuhara, i na ostalim pozicijama imaju ljude koje ako već ne prepoznajete po licu, svakako ćete to učiniti po njihovoj stručnosti.

PODIJELI
Plava
Sve sto stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.