Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Neki se restorani jednostavno ne mijenjaju. Oni su zarobljeni u prostoru i vremenu. Recepti se ne mijenjaju, jela su uvijek ista, atmosfera je uvijek dobra, a jedino što se mijenja su cijene. Koje zadnjih godina konstantno rastu.
Iako to znamo zamjerati restoranima, neki od njih se možda i ne bi trebali promijeniti jer su komforni, poznati i dragi i imaju svoju publiku. Jedan od takvih je i Fortica na Kastvu, jednom od najljepših gradova u Primorsko-goranskoj županiji.
Fortica se od našeg zadnjeg posjeta prije tri godine Nije baš nimalo promijenila, osim u jednoj stvari, i to je dobro. Zato što je Fortica uvijek bila dosta dobra za svoj žanr. Fortica vrlo uspješno provodi poslovni model mnogih istarskih konoba, pa čak bi se usudili reći i puno autentičnije od velike većine istarskih konoba. Što podrazumijeva nekoliko čimbenika.
Prvo i osnovno je da Fortica zna s mesom i očigledno ima dobru nabavu. Ima i prilično atraktivnu listu predjela, koja uključuje i ručno rezani pršut i carpaccio. Jela, koja se nisu mijenjala nekoliko godina su kako smo i rekli uglavnom bazirana na mesu. Tu su razni bifteci, pečenja, dugo kuhano meso. I sve što radi, radi dobro.
Naš smo prvi sunčani novogodišnji ručak u gradu Kastvu započeli s običnom goveđom juhom, koja je bila izvrsna. Domaća i krepka juha poslužila je kao odlična podloga za prvi hladniji dan ove godine, dok smo s prozora promatrali bijelu Učku.
Nakon juhe u kojoj ne bismo ništa mijenjali, naručili smo teleće pečenje i obraze boškarina s njokima. Obrazi boškarina sasvim su sigurno jedno od najpopularnijih jela u Fortici. I to s razlogom. Svaka njihova komponenta je bila vrlo dobra. Njoki se nisu raskuhali i ostali su kompaktni, umak je bio dubok i koncentriran te općenito veoma ukusan, a samo meso se raspadalo na dodir i bilo bolje nego u mnogim istarskim konobama, s kojima volimo uspoređivati Forticu.
Teleće pečenje bilo je nešto masnije nego što bismo voljeli, primarno od maslinova ulja, ali bilo je tehnički korektno. Fina teletina bila je meka, sočna i bogatog okusa, baš kakvo bi pečenje i trebalo biti. Veseli i činjenica da je osoblje napomenulo kako ćemo kuhani krumpir morati čekati više od dvadesetak minuta, što znači da Fortica sve radi po narudžbi.
Za desert definitivno nismo imali snage, ali pohvalno je što se Fortica napokon odlučila smanjiti porcije. Čini nam se da su porcije sada prihvatljivije nego prije nekoliko godina, kad je Fortica za inspiraciju očigledno uzela samoborske restorane. Ovoga puta nismo imali problema sa završavanjem jela kao svaki put dosad. Drago nam je da Fortica sada ima i nešto širu vinsku kartu od prosjeka, koja obuhvaća Istru, Slavoniju i Dalmaciju. Fortica također nudi solidnu vrijednost za novac što uz znanje koje ima u kuhinji, ambijent i servis rezultira velikom popularnošću.
Svaki stol u restoranu bio je popunjen. Iznimno veseli što su Riječani i u siječnju odlučili izlaziti u restorane, u generalno najslabijem ugostiteljskom mjesecu. Račun za dvoje s tri jela i buteljom Sontacchijeva pinot noira platili smo prihvatljivih 87 eura.
Trg Matka Laginje 1, Kastav
HRANA 4 VINO +3 SERVIS 4 AMBIJENT +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
