Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije pet godina u 2 . peronu u Cerovlju sjedili smo na ručku s predstavnicima Istarske agencije za ruralni razvoj (AZRRI). Tema našeg razgovora bila je revitalizacija istarskog goveda boškarina, dugogodišnji, složeni proces koji su Edmondo Šuran i njegovi kolege iz AZRRI-ja uspješno proveli svladavajući vrlo različite prepreke, od duboko ukorijenjenih predrasuda lokalnih poljoprivrednika do razvoja čiste genetike goveda i ustroja sustava sljedivosti i kontrole kvalitete. Trebalo im je gotovo petnaest godina, ali su populaciju boškarina s početna 93 grla uspjeli proširiti na 2100 i faktički spasiti boškarina u Istri.
Razgovor je, međutim, ubrzo skrenuo na još zanimljiviju temu: AZRRI-jev projekt revitalizacije istarske koze, koji je u tom trenutku bio u embrionalnoj fazi.
“Prema našim trenutnim procjenama, u Istri je ostalo možda nekoliko desetaka istarskih koza, rasutih po dvorištima seoskih imanja,”rekao nam je Šuran. AZRRI je u suradnji s partnerima upravo bio identificirao preostale istarske koze i planirao iduću fazu projekta. S iskustvom revitalizacije boškarina, AZRRI-jevi šefovi nisu imali mnogo iluzija, ali činjenica je da su s boškarinom uspjeli. AZRRI uostalom i nema izbora. Projekti poput revitalizacije boškarina i istarske koze smisao postojanja agencije.
Istarska koza autohtona je pasmina koja živi na području Istre i Slovenije, prepoznatljiva po velikim rogovima i bradi. Boškarin je možda najpoznatija istarska životinja, ali istarska koza je dio istarskog identiteta. Toliko važan da se nalazi na grbu Istarske županije i na nizu povijesnih istarskih grbova. Godine 1680. koparski aristokrat Beatiano Giulio Ceare u djelu Mletački grbovi i opće grboslovlje piše da je koza na istarskom grbu “simbol napornog rada, jer se hrani mekšim izdancima za koje se treba penjati, dok raslinje bliže tlu prepušta drugima«. Beatiano u tom tekstu tvrdi i da je grb Istre za zlatnom kozom zapravo aristorkatski grb “starog istarskog kraljevstva” o kojemu je pisao Tit Livije.
Uzgoj autohtone koze u Istri opstruira se stoljećima. Najstarije zapisane zabrane uvedene su još za Mletačke Republike, zbog ponovnog ozelenjavanja dijelova Istre koji su se bili počeli pretvarati u kamenjar. Od 18. stoljeća istarska koza nije se mogla slobodno uzgajati u većini Istre, sačuvana je isključivo zahvaljujući upornosti istarskih seljaaka. Austrougarska je u 19. stoljeću koze općenito zabranila u Istri, za vrijeme Italije zabrane su omekšane pa se populacija koza oporavila, da bi komunistička vlast nakon Drugoga svjetskog rata 1947. praktički ponovno držanje istraskih koza, uz određene izuzetke. Ta je zabrana kasnije tiho ukinuta ali Istrom su se već bile razmnožile isplativije i izdašnije strane pasmine koza. Istarska koza tek je 2013. uvrštena na popis izvornih i zaštićenih pasmina, nakon boškarina, tovara i ovce.
Za revitalizaciju istarske koze, pričali su nam u AZRRI-ju, životinje s genetskim naslijeđem starim više od tisuću godina, nužna je prije svega konsolidacija pasmine jer je koza premalo. Jednako je nužna opsežna i skupa znanstvena obrada i uspostava Istarske banke animalnih gena, u kojoj će se čuvati vrijedan genetski materijal: životinjske dlake, tkiva, sperma i jajne stanice, po mogućnosti životinjski embriji. Podaci koji se dobivaju od tog materijala, objasnio nam je Šuran, osnova su cijelog projekta. Oni su nacrt za uspješno razmnožavanje istarskih koza za koje je presudno spriječiti sparivanje u srodstvu.
Nužno je, zatim, uspostaviti programe financijskih poticaja za postojeće i nove uzgajivače istarskih koza. Istrijani, koji se kao narod oduvijek bave stočarstvom, od istarske su koze davno odustali zbog niza ekonomskih i političkih razloga. Ljudi iz AZRRI-ja kritičnu masu poljoprivrednika u Istri sada moraju uvjeriti da je uzgoj istarske koze budućnost, i to isplativa budućnost za njih. Treba financirati uzgoj, ali i pokrenuti razvoj tržišta za sir, mlijeko, jogurt i druge proizvode istarske koze, brendirati te proizvode, razviti cijeli eko sustav koji će poticati rast populacije ove prevažne hrvatske pasmine, kao što su to napravili s boškarinom..
Ovaj prilično jedinstven projekt nazvan Naša istarska koza – La nostra capra istriana, u ožujku 2024. dobio je Fond Naša istarska koza. AZRRI i njihovi partneri počeli su sa svega 50 grla. Danas se u Istri uzgajaju 192 istarske koze, a uzgajivači počinju pokazivati ozbiljniji interes. “Multidisciplinarni pristup omogućio nam je da postavim otemelje za trajno očuvanje ove iznimne pasmine, no no pred nama je još dug put,” kažu danas u AZRRI-ju, “Ovaj uspjeh zahtijeva daljnji angažman u obliku vremena, truda i financijske podrške” Osim Fonda, pokrenuli su i projekt usvajanja koze koji omogućuje svima da sudjeluju u financiranju spašavanja istarske koze s 500 eura godišnje po donatoru, pratiti svoju kozu i posjetiti je kad želi.
Ovoga tjedna objavili su poziv za podršku javnosti, kako bi se ovaj vrlo uspješno započet projekt proširio i što bolje priveo kraju. Spašavanje istarske koze izuzetno je vrijedan poduhvat koji može okupiti i puno širu zajednicu od istarskih uzgajivača. Sve istarske koze, ljepotice Pjerinu, Pinu, Bellu, Kecku, Filomenu Pellegrino…možete upoznati OVDJE.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
