Tim urednika, pisaca, fotografa i istraživača National Geographica odabrao je više destinacija na temelju kriterija kao što su održivost, kultura, priroda, avantura i obiteljski doživljaji od kojih su njihovi čitatelji zatim odabrali one najbolje za 2025. godinu.
Na listi Best of the World National Geographic Travela, a koja prepoznaje najuzbudljivije destinacije za nadolazeće godine, našao se tako Barbados, Los Angeles, Stockholmski arhipelag ali i Grenland. Taj stručni žiri, u kombinaciji s glasovima čitatelja, na popis je uvrstio i Abu Dhabi, Tunis, Bangkok te australijski Murray River. A u konkurenciji su kao finalisti ovog izbora bili i gradovi kao što je Ho Chi Minh City (Vijetnam), New Orleans (SAD), Bodrum (Turska) i Cusco (Peru).
Pobjednik je međutim mogao biti samo jedan, a prestižni magazin National Geographic prije par dana objavio je kako je – pazite molim vas ovo i budite sretni zbog naših susjeda – bosanskohercegovačka prijestolnica Sarajevo najbolja destinacija na svijetu za 2025. godinu.
“Zvanično je: Sarajevo je osvajač naslova ‘Best of the World 2025 Readers’ Choice”, objavljeno je na njihovim društvenim mrežama.
Dodali su još i kako glavni grad BiH nastavlja inspirirati znatiželjne putnike iz cijeloga svijeta te da nije ni čudo što je, evo, uvjerljivo pobijedio u ovogodišnjem izboru njihovih čitatelja za grad koji iduće godine svakako moraju posjetiti.
Djelomično se slažem s tom njihovom konstatacijom. Sarajevo, naime, jest najbolja destinacija za posjetiti, to će vam potvrditi svatko tko se barem jednom napio vode s česme na Baščaršiji ili, štojaznam, probao egipatsku vaniliju u Ferhadiji, ali da nije čudo to što je grad iz kojega se još nedavno nije moglo izaći sada, evo, postao grad u koji se mora ući – e, s tim se ne mogu složiti.
——-
Grad u kojem za vrijeme najduže opsade nekog europskog grada nakon Drugog svjetskog rata nije bilo hrane, vode, struje, i u kojemu se po centru ali i drugdje, moglo hodati samo ako bi se jako dobro znalo koja su raskrižja pokrivena snajperima, a gdje, eto, padaju granate pa se ni onda nije hodalo već trčalo, ponovno je dakle na naslovnicama nekih od najpoznatijih svjetskih medija. Ovaj put međutim ne zbog prizora horora ratnog stradanja kako je to bio slučaj za vrijeme tih 1425 dana užasa već na temelju – kako su naveli gore pomenuti pisci, tim urednika, fotografi i istraživači – kriterija kao što su održivost, kultura, priroda, avantura i obiteljski doživljaji.
Ne treba to čuditi, slažem se, ali jeste čudo. I to, nota bene, čudo neviđeno!
Svaka im stoga, čast na tome…
Nikakve zasluge za to ne smiju se, međutim, a ovo je ključno da se navede u ovako slavljenički intoniranom tekstu, pripisivati njihovim političarima koji su već požurili da se prikače na tu objavu Nation Geographica s društvenih mreža. Gradonačelnica Benjamina Karić, kao da ona ima ikakve veze s time ili, eto, bilo čim drugim, na svom Twitter profilu zahvaljuje na tom priznanju. Zahvalite se gospođo Karić Toniju Cetinskom što Vas nije tužio kada ste ga angažirali za proslavu obljetnice Olimpijskih igara pa onda naprasno otkazali nastup, a ovo prepustite onima koji su za to zaista i zaslužni – stanovnicima tog prelijepog i hrabrog grada koji svakog posjetitelja u njihovom gradu ugoste punog srca.
Oni su to uspjeli unatoč političarima, a ne zahvaljujući njima…
Političari su zaslužni isključivo za to da je ta najbolja svjetska destinacija za turističku posjetu i dalje jako daleko od toga da je takva i za živjeti. Mladi ljudi, čak 51,3 % njih po posljednjem istraživanju, zbog nedostatka mogućnosti zaposlenja i prilika za sve one koji svoju budućnost ne vide kroz neku od nacionalističkih stranaka, ali i korupcije, nepotizma, loših prilika za akademsko i profesionalno usavršavanje, respiratora kupljenih od prodavača malina, smoga, te nedostatka perspektive za izgradnju života, pravne nesigurnosti i lokalnih kabadahija kojima, čini se, nitko ne može stati na kraj, traže način da napuste taj grad u koji bi, po izboru National Geographica, naredne godine svi trebali poželjeti doći.
Istovremeno dok se stranci, eto, pripremaju na tu turističku posjetu, mlade Sarajlije i Sarajke samo što ne kopaju ponovno tunele i po noći pretrčavaju aerodromsku pistu kako bi napokon mogli (normalno) živjeti. Jedina razlika je u tome da ih ovaj put na to ne prisiljava agresorska vojska već politička elita čija okupacija traje već skoro pa tri desetljeća.
Za nekoga tko je i sam Sarajlija, ali onaj koji poput čitatelja Nation Geographica tamo planira samo godišnji odmor, ovakva proglašenja rodnog grada najboljim u nekoj turističkoi kategorije, a koja, uzgred kazano, uopće nisu rijetkost, osim privremene sreće zbog trenutačnog uspjeha izazivaju i snažan osjećaj ljutnje. Lista naime, na čijem vrhu se Sarajevo po svom, evo, međunarodno prepozntom potencijalu treba nalaziti ona je za destinacije u kojima treba živjeti, a ne od turističkih posjeta životariti…
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.