Svi se supermarketi svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, reklamiraju svježom hranom. U većim, ambicioznijim supermarketima odjeli s voćem i povrćem znaju izgledati senzacionalno privlačno, što samo iskustvo kupovanja čini ugodnijim i humanijim. Problem je, međutim, u tome što svježa hrana koja se prodaje u supermarketima gotovo nikad nije uistinu svježa.
Evo zašto. Supermarketi su konačna točka dugog lanca nabave. Da bi hrana stigla u supermarkete, ona mora proći nekoliko procesa pa mora još putovati. Recimo da se rajčica na nekoj farmi udaljenoj 300 kilometara od Zagreba ubere danas do 12 sati. Rajčica se u pogonima te farme pere, sortira i pakira, što traje najmanje jedan radni dan. Zatim se odvozi u centralno skladište određenog lanca supermarketa, iz kojeg se distribuira u pojedine trgovine, što traje još barem dva dana, i to pod uvjetom da su police u pojedinim trgovinama prazne.
Što znači da kupac kupuje rajčicu, i to u najboljem slučaju, četvrti dan poslije branja. I to je odličan rezultat. Ako se radi u uvoznoj rajčici, ona mora putovati puno dulje i proći nekoliko središnjih skladišta da bi došla u vaše samoposluživanje, što znači da tu više ne možemo govoriti ni o kakvoj svježini.
Rajčice s tržnice, ako ih kupujete od uzgajivača a ne od prekupaca , uvijek su svježije od većine rajčica iz supermarketa. A rajčica je najbenigniji mogući primjer jer je ona i dva tjedna poslije berbe, pod uvjetom da nije bila u hladnjači, u relativno dobrom stanju.
Mnogo drugog voća i povrća zbog dugog lanca nabave prodaje se kao svježe, iako može biti staro mjesecima.
I to je perfektno legalno.
FAO, organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, donio je sljedeće preporuke za čuvanje svježe hrane u skladištima:
Sve je to vrijeme hrana tehnički svježa. Ali svatko tko je ikad probao povrće netom ubrano iz vrta, zna kakav okus ima zaista svježe povrće. Umjesto toga velika većina ljudi jedu pola godine stari svježi kupus i nekoliko tjedana staru zelenu salatu. U izvrsnom članku Freshness Exposed, objavljenom 2018. na platformi Medium.com kaže se kako neke američke studije pokazuju da je stvarna praksa bitno gora od FAO vij preporuka. Kako je moguće da voće i povrće ostaje tako dugo svježe?
Prehrambena industrija unatrag stotinjak godina, a osobito poslije Drugog svjetskog rata, razvila je niz tehnoloških procedura koje voće i povrće čine prividno svježim. Najneviniji takav postupak zove se odgođeno i kontrolirano zrenje. Svi znamo da banane katkad u trgovine dolaze poluzelene i nezrele. To je zato što se banane beru nezrele, jer banane mogu same dozrijevati nakon što su ubrane. Većini prerano ubranog voća i povrća treba, međutim, pomoći da dozrije.
Za proces odgođenog i kontroliranog zrenja u pojedinim se zemljama, poput Sjedinjenih Države često koriste genske tehnologije , što na deklaracijama ne piše. Kad je pak riječ o kemijskim proizvodima kojima se postiže naknadno dozrijevanje voća i povrća, članak na Mediumu tvrdi kako se najčešće upotrebljava kalcijev karbid koji svježem voću i povrću daje lijepu sjajnu boju, ali ga može učiniti bezokusnim. Članak na Mediumu navodi niz drugih postupaka koji voće i povrće održavaju naizgled svježim.
Prvi je, naravno, hlađenje proizvoda odmah poslije berbe, u čemu nema ništa loše osim kad je riječ o povrću poput rajčica, koje ne podnose hlađenje. Tu je zatim kontrolirana atmosfera: svježe voće i povrće čuva se u prostoru s manje kisika a više ugljičnog dioksida, kako bi se usporilo propadanje proizvoda. U nekim se zemljama voće i povrće u skladištima šprica fungicidima kako bi se izbjeglo stvaranje plijesni.
Voće i povrće može se u skladištima špricati i sumpornim dioksidom, kako bi se zaštitilo od bakterijskih infekcija. Naposljetku, proizvodi skloni klijanju poput krumpira, luka i češnjaka, tretiraju se kemijskim sredstvima koja sprječavaju klijanje.
Nitko razuman ne može tvrditi da je svježa hrana u vašem supermarketu štetna i da je baš jabuka koju ste vi jutros kupili bila izložena bilo kojem od ovih postupaka (osim hlađenju, što za jabuku nije problem). Ali zbog dugog lanca nabave hrana u supermarketima uglavnom ne može biti zaista svježa, a uvozno voće i povrće nužno je manje svježe od domaćeg jer je trebalo dulje vremena da dođe do police. I zato, među ostalim, volimo kupovati na placu, ali nikad kod preprodavača.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.