Hrvatska zanatska proizvodnja hrane u zadnjih je desetak godina drastično napredovala. No, velika hrvatska prehrambena industrija, s iznimkom tek nekoliko tvrtki poput Belja, Agrolagune ili Mardešića, u mnogim je segmentima nazadovala.
Nadalje, i pojedini poluzanatski proizvodi poput scene prerađenih tartufa, pretvorili su se u masovnu obmanu potrošača koji uglavnom ne znaju što jedu i što im to miriše.
Evo pet hrvatskih proizvoda koji dominiraju policama supermarketa, vitrinama i hladnjacima, a koji najčešće nemaju nikakvu gastronomsku vrijednost. Važno je upozoriti da se ovdje ne radi o gotovim jelima ili smrznutim pizzama ili limenkama paštete i mesnog doručka, od kojih se gastronomska vrijednost ni ne očekuje
Kao što smo nedavno napisali, hrvatski industrijski pršut objektivno ne valja. To nije pitanje ukusa nego tvrdih činjenica. Hrvatski industrijski pršut ne valja jer se proizvodi od trećerazredne uvozne smrznute svinjetine. U supermarketima taj pršut često satima stoji narezan, pa još dobiva grozan okus užeglosti. Vakuumirani narezani pršuti često pak imaju plastičnu teksturu.
Budući da obožavamo tartufe, baš nikad u samoposluživanjina ne kupujemo tartufe i razne njihove derivate poput majoneze s tartufima, tartufate, ulja s okuson tartufa ili kečapa s tartufima. Svi su ti proizvodi aromatizirani 2,4 ditiapentanom, kemijskim spojem koji je prvi put sintetiziran na Berlinskom sveučilištu 1941. godine. Monstruozni nacistički režim ostavio je, spletom okolnosti, svijetu u naslijeđe i ozbiljnog gastronomskog monstruma.
U Hrvatskoj, nažalost, više ne postoji ni jedna tvornica čokolade orijentirana na kvalitetu. Hrvatske su čokolade iz godine u godinu sve slađe, dodaci koji bi im trebali davati dodatnu vrijednost, poput lješnjaka, uglavnom se nabavljaju u Turskoj po najnižim mogućim cijenama, dok istodobno cijene domaćih čokolada divljaju, kao u slučaju jedne čokolade s rižom ili čokoladnih napolitanki. Srećom, u supermarketima se prodaje dosta dobrih uvoznih čokolada. Lindt je najpouzdaniji masovni brend čokolada dostupan u našim trgovinama. Zadnjih godina ni pojedine Ritterove čokolade nisu loše. U Hrvatskoj se proizvode briljantne zanatske čokolade Taman no one su, zbog malih količina, gotovo nedostupne.
Tu je situacija nešto bolja. Torterie Macaron i Croccantino hrvatski su sladoledi visoke klase, koji se prodaju u nizu supermarketa. Problem je, međutim, Ledo, čiji sladoledi vjerojatno nikad nisu bili slađi i puniji zraka. Ledovi su sladoledi, nažalost, podjednako loši baš u svim linijama, od skupih Kingova do jeftinih obiteljskih pakovanja.
Samoposluživanja, srećom, već više godina redovito drže craft piva uključujući Zmajsko i Varionicu, kao i kvalitetna uvozna piva. No i craftovi i bolja uvozna piva čine tek mali postotak ukupne prodaje piva. Najveći dio tržišta i dalje drže domaća industrijska piva koja zaista jesu veoma loša. Nejasno je zašto nijedna hrvatska velika pivovara nije pokušala proizvesti masovno pivo barem u Paulanerovom rangu kvalitete.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.