Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prvog siječnja 2000. godine dvadeset smo minuta stajali ispred glasovite njujorške braserije Balthazar, jer Balthazar u ono vrijeme nije primao rezervacije. Stajati dvadeset minuta na njujorškom ledenom vjetru dosta je neugodno i pomalo fizički bolno iskustvo.
Nažalost, nismo imali izbora. Ispali smo naivni, nadajući se da se u Balthazar koji u ono doba nije primao rezervacije, može ući bez duljeg stajanja u redu. Pa nismo rezervirali nigdje drugdje.
A rezervirati stol za ručak u dobrom restoranu na Manhattanu iza podneva na samu Novu godinu prilično je nemoguće. Zato smo se morali smrzavati pred Balthazarim na njujorškoj zimi.
U ono je vrijeme restoranska no reservations politika, po kojoj je Anthony Bourdain nazvao svou najbolju seriju, u New Yorku bila prilčno popularna.
Nobu prvih nekoliko godina nije primao rezervacije, Balthazar nije primao rezervacije, Gramercy Tavern nije primao rezervacije za ručak, a mnogi manji bistroi nisu željeli ni čuti za rezervacije.
Ondašnji su chefovi i restorateri smatrali da politika no reservations demokratizira restoransku scenu. S vremenom se, naravno, pokazalo da je riječ kolosalnoj zabludi.
Politika neprihvaćanja rezervacija može biti prihvatlljiva u barovima iili u fast foodovima, jer se ondje ne ostaje odveć dugo i jer je relativno lako pronaći neki drugi šank i neku drugu fritezu. Međutim, takva je politika posve nedopustiva u restoranima. Evo zašto.
Tjednima ili mjesecima želite izaći u taj i taj restoran. Restoran, međutim, ne prima rezervacije. I tako u subotu navečer igrate ruski rulet pokušavajući ući u vaš omiljeni restoran. Koji je, međutim, pun i neće se isprazniti u iduća dva sata.
Izlazak vam je upravo upropašten jer u subotu navečer čak ni u Zagrebu nećete pronaći slobodno mjesto u nekom drugom dobrom restoranu. Osim ako gosti koji su imali rezervaciju nisu otkazali stol. No, to je opet igra na sreću. Što znači da vam je zbog restoranske ignorancije ili zablude da je no reservations politi nešto demokratsko propala subotnja večera, i da ćete ostati gladni iili osuđeni na fast food. A usput ćete trajno zamrziti vaš omiljeni restoran.
Potpuno je nerazumljivo zašto i danas u Zagrebu poneki restorani, uključujući jako dobre, ne primaju rezervacije.
Rezervacije su esencijalni segment restoranskog bontona. Restoran koji ne prima rezervacije nepristojan je prema gostu i zapravo misli da ima pravo raspolagati gostovim vremenom, što je potpuno nedopustivo.
Jednako je tako nedopustivo da gosti na vrijeme ne otkažu rezervaciju ako su spriječeni doći na ručak ili večeru, ili da rezerviraju stol za šestero a dođe ih dvoje. Onog trenutka kad gost rezervira stol u restoranu on ulazi u poslovni odnos s restoranom. Namjerni nedolazak na ručak ili večeru a da se stol ne vrijeme ne otkaže, ili namjerno rezerviranje stola za više osoba nego ih zapravo dolazi u restoran, predstavlja kršenje tog poslovnog odnosa, s očiglednim financijskim posljedicama (stoga sve više restorana ispravno traži broj kreditne kartice kao jamstvo za rezervaciju).
Rezervacija stola zaista je esencijalan segment restoranskog posla.
Nadamo se da će oni hrvatski restorani koji još ne primaju rezervacije uvidjeti kako je takva praksa izrazito neprijateljska prema gostima.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
