U petak navečer u Dežmanu smo pili Cmrečnjakov Sauvignon i prelistavali novi meni. Poznati chef Marin Rendić pridružio se Dežmanu prije nekoliko mjeseci, pošto je njegov Apetit u Jurjevskoj nestao u požaru. Kad se Dežman otvorio prije desetak godina, bio je definiran kao bar i kafić s malim zalogajima.
Prvi meni snackova za Dežman bio je izradio baš austrijski kuhar Christian Cabalier, koji je bio prvi suvlasnik i chef bistroa Apetit na Jurjevskoj: čini se da su Dežman i Apetit trajno i sudbinski povezani. Nekoliko godina kasnije vlasnici Apetita odlučili su pokušati s pravom restoranskom hranom što im, međutim, dosad nije uspijevalo.
Kroz Dežman je prošlo više kuhara od kojih su neki sasvim sigurno kompetentni, ali Dežman ni u jednom trenutku nije uspio sastaviti konzistentan meni. Njegov se jelovnik uvijek sastojao od niza nepovezanih jela, od azijskih formata do nižih vrsta steakova, koja su se mogla servirati u bilo kojem bistrou slabih ambicija. Chef Marin Rendić odlučio je u Dežman prenijeti niz jela iz Apetita, od papa di pomodori koju je na meni stavio još gospodin Cabalier, preko tartar bifteka s 45 dana odležanom govedinom kojeg je Rendić uveo prvog dana svog mandata u Apetitu, do škampa s pata negrom, rižota s ličkim briem, wagyua ili ragua od sipe.
Dežman, baš kao i Apetit, sada poslužuje i petoslijedni degustacijski meni. Stolovi imaju lijepe bijele stolnjake, a izlozi su atraktivno uređeni u dominantnim jesenjim bojama. Međutim, koncept Apetita u Dežmanu nameće nekoliko pitanja. Prvo, je li moguće ozbiljnu hranu prenijeti u kontekst kafića. Ili, još jednostavnije, mogu li se škampi, wagyu i pata negra servirati s capuccinom, čajevima , sokovima i osrednjim pivom.
Drugo, Rendićev meni iz Apetita traži neusporedivo ozbiljniju vinsku kartu koja, primjerice, podrazumijeva točenje šampanjca na čaše. Vrijeme će pokazati može li Apetit zaživjeti u Dežmanu. Konobari kažu da su gosti zasad sretni i zadovoljni.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.