Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Kad se Dinamo prvi put kvalificirao za Ligu prvaka u sezoni 98/99. dogodila im se nezapamćena pogreška zbog koje na kraju nisu prošli grupnu fazu natjecanja a što su po kvaliteti svakako mogli. Na utakmicu u Ateni protiv Olympiakosa naime, a koji nota bene nije bio ništa bolji od Dinama, skoro su zakasnili zbog loše organizacije.
Mirko Novosel je tada bio direktor kluba i on umjesto da momčad smjesti u jedan hotel blizu stadiona, smještaj je rezervirao na jugu Atene. Zajec ih je tada, kao čovjek koji dobro poznaje Grčku, upozoravao na nenormalne prometne gužve u Ateni, ali to je bilo uzalud. Oni su uzeli hotel na moru da se bolje provedu, tumačili su to tako mnogi kasnije, umjesto da gledaju da dođu što ranije na utakmicu. Tako su zakasnili su na početak, satima su stajali u prometu, a onda naravno nitko više nije bio dovoljno koncentriran na utakmicu pa su i izgubili. Ti bodovi su im, sjetit ćete se, na kraju bili ključni za prolazak…
To se Dinamu ove godine u Ligi prvaka, kada je Zajec napokon predsjednik kluba pa ga ljudi zaduženi za organizaciju putovanja valjda moraju slušati, sasvim sigurno neće dogoditi. Oni međutim koji bi na to trebali posebno pripaziti pa na utakmicu doći i mnogo ranije, to su Dinamovi navijači. U zadnjoj utakmici grupne faze naime, a koja se krajem siječnja igra u Londonu, ključno im je da prvi dođu na utakmicu kako bi profitirali od nečega što Topnici nazivaju: fans first offer (ponudi za navijače koji prvi dođu).
Tu je dakle riječ o tome da je sva ponuda hrane i pića tijekom prvih sat vremena nakon što se stadio otvori mnogo jeftinija nego što će to biti kad se utakmica približi kraju. Nije rijetkost ni da u tih šezdeset minuta bude akcija za vrijeme koje Arsenal svoje navijače časti drugom pivom. “Vi plaćate jednu – mi vas častimo drugom”, naziv je tog njihovog izraza dobre volje. Također, sat vremena nakon utakmice, na točno određenim šankovima Emirates stadiona, moguće je po istim tim popularnim cijenama popiti putno pićence ili baciti nešto u kljun prije odlaska kući.
Na taj način klub je postigao da im navijači na stadion dolaze ranije što je bitan element podrške za njihove igrače, ali i da novac koji inače troše po pubovima oko stadiona uoči utakmice na ovaj način završi u klupskoj blagajni. Navijači plaćaju manje, a klub zarađuje više. Win-win situacija!
Dva su međutim problema kod te konzumacije pića i hrane na Arsenalovom stadionu, a koje bi svaki naš navijač trebao imati na pameti kad dolazi na tu utakmicu: prvi je taj da je i s ovim popustom sve to i dalje nevjerojatno skupo, a drugi da, eto, ništa ne valja! Bolji je hot-dog, vjerujte mi na riječ, na našim benzinskim crpkama nego na ovom slavnom stadionu…
——-
Elem, poznata je šala da nije ni čudo da je Gordon Ramsay tako loše raspoložen kad je engleska hrana takva kakva jest. A kakva je točno? Pa takva da su, kaže ta šala, zahvaljujući toj hrani hrani na otoku Englezi postali najbolji moreplovci na svijetu.
Svi ti stereotipi o engleskoj hrani potvrđuju se na Emiratesu. “Pola toga je doslovno nejestivo…”, kaže jedan od navijača koji je 2006. svjedočio Da Silvinom pogotku za vodstvo Dinama upravo na tom stadionu, te duhovito zaključuje:”ali je zato barem skupo!”
Kvaliteta se u međuvremenu nije popravila, ali cijena zato jest porasla. Piva im je s cijenom od 6,30 funti najviša u cijeloj Premier ligi. Druga najskuplja je ona na Stamford Bridgeu od 5,70. Velika je to razlika, a kvaliteta je nažalost ista. Dinamovi navijači po pitanju cijene piva na gostovanjima baš i nisu imali sreće. Bayernova je naime najskuplja u Bundesligi, a Arsenalova u Premier… Ono što je posebno šokantno na Emiratesu je da cheeseburger prilično lošeg izgleda koji rijetko tko da bi i poželio probati, s pomfritom košta nevjerojatnih 18,05 funti (više od 20 eura).
Gore spomenuti hot-dog u kombinaciji s pivom koštat će vas 12,35 funti, a razne britanske pite, među kojima i ona najpoznatija “pastirska” s mesom, prodaju se po cijeni od 9 funti. Tko ih kupuje to zbilja ne znamo…teško je i zamisliti.
Sva dječja jela imaju fiksnu cijenu od 8 funti, a velik izbor veganskih, vegetarijanskih, bezglutenskih i halal jela cijenom može konkurirati i restoranima u Oxford streetu (kvalitetom, naveo sam već, ne može konkurirati ni našim benzinskim crpkama). Trebalo bi im tamo zabiti pet komada samo zbog tog gastronomskog bezobrazluka!
Na preostala dva stadiona gdje će Dinamo ove godine igrati gostujuće utakmice grupne faze natjecanja, situacija je cjenovno ali i kvalitativno donekle bolja. Na Red Bull Areni u Salzburgu hrana je klasična austrijska, a iznosi koje će plaćati naši ljubitelji nogometa znatno su niži od onih koje u toj državi zimi plaćaju naši ljubitelji skijanja. Kobasice na četrdesetak kioska postavljenih po cijelom stadionu koštaju 3,90 eura, a pola litre piva 5,30.
Energetsko piće po kojem su klub i stadion nazvani, da spomenem i to, može se kupiti za svega 1,39 euro. Za naše bi navijače ipak moglo biti najisplativiji odlazak na gostovanje u Bratislavu gdje je pola litre Budweisera svega dva eurića, a za još toliko dodat će vam i slasnu domaću kobasicu. Time bi ova realno najmanje atraktivna utakmica među navijačkim pukom mogla postati najpoželjnija… Barem dok se Dinamo ne kvalificira za osminu finala, a onda BBB-i okupiraju Camp Nou, Park prinčeva i Santiago Bernabeu.
Što će međutim gostujući navijači Monaca, Borussije Dortmund, Celtica i Milana reći kada u sklopu Lige prvaka dođu na maksimirsku ljepoticu, i što će tom prilikom jesti i piti, možda bolje da nikada i nigdje ne zabilježe. Pogotovo ne na nekom njihovom portalu specijaliziranom za gastronomiju. Znamo naime i sami da naš stadion nije puno vredan, ali vređati ga ne damo…
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
