Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U Crikvenici nismo često. Možda zbog činjenice da, kao ni većina Riječana, nikad nismo zavoljeli arhitekturu i prirodu Crikvenice a ni gastronomska ponuda nije bolja od ambijenta. Crikvenicu najčešće doživljavamo kao mjesto kroz koje moramo prolaziti želimo li ići dalje Jadranskom magistralom.
Ponuda u Crikvenici uglavnom je orijentirana na nezahtjevne jednodnevne turiste ili starije njemačke goste koji su danas doslovno okupirali crikveničke plaže. Pa ipak, u toliko gastronomski besprizornom mjestu, nekoliko smo puta čuli da Dida radi prilično dobar posao.
Ovog smo se vikenda našli upravo u Crikevenici pa smo nakon dužeg odgađanja odlučili provjeriti kakvo je stanje u Didi. I ugodno se iznenadili.
Dida je decentno i lijepo uređen, kako bi ozbiljan restoran i trebao biti, što u užoj okolici zaista nije pravilo. Profesionalizmom je daleko iznad neambicioznog prosjeka restorana na obali. Primjerice, baš nigdje u ovom rangu restorana nismo vidjeli da svaki stol dobiva maslinova ulja odabrana prema jelima. I to najbolja maslinova ulja na čelu sa Chiavalonom, Belićem i Matom.
Osoblje vodi računa o maslinovim uljima do te mjere da ih sklanja od sunca i zna sve o svakom koje donosi za stol. Ovom malom ali velikom gestom Dida se odvojio od hrvatskog mediokriteta gdje su maslinova ulja najčešće bačena na stol bez etikete ili ikakve brige.
Također Dida ima vrlo dobru i definiranu vinsku listu koja je naravno orijentirana na buteljirana vina uglavnom hrvatskih proizvođača, kao i solidan izbor na čaše. Didu bismo gastronomski klasificirali kao klasični riblji restoran s ponekim odmakom u zahtjevnije i kreativnije kuhanje. Pa smo odlučili istražiti pomalo od svake strane.
Pozdrav iz kuhinje, pita od tikvica s tzatzikijem bio je vrlo ukusan, kao i domaći kruh i peciva sa spomenutim maslinovim uljima. Carpaccio brancina na stol je došao na sobnoj temperaturi što, skupa sa sasvim dobrom citrusnom emulzijom i dehidriranim crnim maslinama istaknulo fino začinjenu ribu. Sferifikacija octa je bila zapravo nepotrebna ali nije narušila jelo.
“Morski bolonjez” je zanimljivo jelo koje je pokazuje nešto kreativniju stranu restorana. Sastoji se od škampa, kozica, kaneštrela, pesta i parmezana,teksturalno podsjećao na pravi bolonjez, dok je okus morski osvježavajući i lagan što nije najlakše za postići. Pljukanci su došli kuhani u minutu, što je naravno veoma važno. Njoki s rakovicom također su briljirali. Duboki okus rakovice fantastično se spojio s umakom i stručno kuhanim domaćim njokima.
Ova dva tanjura pokazala su da Dida zaista zna kuhati, ali i da daje izdašne porcije nakon kojih nismo imali snage za glavna jela. Koja su možda na papiru zvučala odveć konvencionalno, ali ćemo ih definitivno probati za sljedećeg posjeta Crikvenici.
Dida nas je ugodno iznenadio nizom detalja i znanjem o kuhanju. Kvarneru je definitivno potrebno više ovakvih restorana. Ambijent u dubokom zelenilu i hladu i servis su odlični. Određena kritika bi bila da je Dida ipak nešto skuplji nego što bi trebao biti. Tri jela s prvoklasnim namirnicama i četiri čaše vina platili smo 133 eura. Ali u Didu bi se ipak vrlo rado vratili.
Šetalište Vladimira Nazora 77, Crikvenica
HRANA -4 VINO -4 SERVIS -4 AMBIJENT -4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
