Jučer smo u Esplanadinom Le Bistrou ručali vjerojatno najbolju Cezarovu salatu u Zagrebu

Po danu je i dalje prevruće za kuhanu hranu, osobito kad sjedite vani, pa na terasama uglavnom naručujemo salate. I jučer smo na terasi Esplanadina Le Bistroa, uz obaveznu juhu od zapečenih rajčica s komoračem, naručili Cezarovu salatu.

Cezarova salata, podsjetimo, ove godine slavi stoti rođendan: izmišljena je početkom ljeta 1924. u meksičkoj Tijuani. Cezarova salata, možda najpopularnija salata na svijetu, tipično je hotelsko jelo.

Svaki hotelski restoran na meniju mora imati lagane opcije, a salata Cezar posebno je podesna zbog versatilnosti: možete je servirati u originalnoj verziji bez mesa, ali i s pečenom piletinom, trakicama pancete ili kozicama. Esplanadin Le Bistro Cezarovu salatu drži u poglavlju menija pod imenom Klasici: tu se još nalaze tartar biftek, bečki šnicl i štrukle. Ova četiri jela nikad ne silaze s Le Bistro jelovnika.

U zadnjih sedam ili osam dana dvaput smo naručili Cezarovu salatu. Prvi put s piletinom, a jučer s velikim kozicama. Verzija s kozicama više nam se svidjela zato što je vizualno privlačnija, ali i stoga što su grilane kozice bile neočekivano ukusne. No, ključ uspjeha salate u Le Bistrou jest u pažljivosti pripreme i u dobrom balansu.

Dresinga je točno dovoljno da zelena salata postane sočna, a da ostane hrskava. Parmezana je točno dovoljno da salati pruži dodatni element umamija i slanosti, a da je ne preuzme. Krutoni su sitni i svi su u milimetar jednaki, tako da salati daju još jednu razinu ugodne hrskavosti, a da je ne preopterećuju kruhom.

Dresing je karakteran, ali nije prejak, a svakako je važno da dresingom ne dominira češnjak kao u brojnim izvedbama Cezarove salate koje smo probali. Uz izvrsnu, osvježavajuću ali i dovoljno supstancijalnu Bistroovu Cezarovu salatu (koja košta 16,5 eura), fino se složio Bastianov Rose kojeg, nažalost, već nestaje s tržišta.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.