Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sinoć smo u Branimir Mingle Mallu gledali izvanredno važan i melankolično bolan talijanski film Uvijek postoji sutra. U kinu je bilo točno trinaest gledatelja. U restoranu Umami ispred kina oko devet sati jelo je točno pet ljudi. Pred Cinestarovim blagajnama nije bilo nikoga.
Ako je Branimir Mingle Mall, u kojem očigledno nitko ne mingla, tako prazan i drugim radnim danima, vjerojatno će se zatvoriti i Umami, jedan od lošijih azijskih fast foodova u Hrvatskoj. Teško da Umami može živjeti samo od utrška vikendom, kad je Branimir pun. Doduše, možda živi od Wolta i Bolta, jer je kroz Branimir Mall prije početka predstave prošlo nešto više dostavljača nego civilnih posjetitelja tradicionalno najpraznijeg takvog okupljališta u Zagrebu.
U zadnjoj generaciji restorana koje je Branimir Mall, smješten blizu strogog centra Zagreba, pokušao privući, bili su još slovenski burger shop Lars and Sven, koji je propao prije neke dvije godine uslijed pandemije, slastičarna Biberon koja se iz Branimira povukla prije Larsa i Svena, i sushi bar Manga koji dulje vrijeme ne radi pa nije radio ni sinoć. Kad upišete Manga, Branimir Mall, na Googleu izlazi oznaka Privremeno zatvoreno. Prije najnovije generacije ugostiteljskih žrtava Branimir Malla, najvećeg restoranskog groblja u Zagrebu, na tom je mjestu u zadnjih dvadesetak godina propalo još najmanje dvadeset restorana i kafića.
Među ostalima i Opium, prvi tajlandski restoran u Hrvatskoj, pa jedna atraktivno uređena pivnica koja je točila pedesetak vrsta belgijskih piva, još jedna popularna ali zapravo grozna pizzeria i vrlo mnogo kafića. Danas, pak, u Branimiru nemate gdje popiti kavu ni pivo ako ne žalite svratiti u kockarnicu, što svatko pristojan izbjegava. Nejasno je u čemu je prokletstvo Branimir Malla. Lokacija je nesporno dobra, garaža je velika premda malo klaustrofobična, a svi okolni lokali rade vrlo solidno. Bar hotela Canopy koji se nalazi ulaz do Branimir Malla sinoć je bio gotovo prepun, u isto vrijeme dok je Branimir Mall zjapio potpuno prazan.
Ali, opet, kako da mjesto gdje ne možete popiti ni kavu ni pivo ne bude potpuno prazno? Ponuda velikim dijelom diktira potražnju. A ponuda je, osim, u prvim godinama početkom dvijetisućitih, kontinuirani problem Branimir Mingle Malla. Tipični je primjer sushi bar Manga, koji se otvorio 2019. godine. U Mangi smo kupili najgori sushi koji smo dosad vidjeli i probali u Zagrebu, što smo, uostalom, dokumentirali i fotografijom koja je pokazivala raspadnute komade nečega što je trebalo biti sushi.
Vlasnici Mange, inače vlasnici popularnog bara i restorana Khala u Kaptol Centru nazvali su nas, rekli da smo nažalost potpuno u pravu u ocjeni Manginog sushija, pa su obećali da će popraviti stvar. Zatim su otvorili još jednu Mangu na Jarunu gdje se trebala smjestiti centralna proizvodnja sushija za grupu Manga u nastajanju.
Danas na Googleu kraj Mange na Jarunu piše Trajno zatvoreno. Sushi u Mangi bio je realno govoreći lošiji čak i od prosjeka fast food sushija u Zagrebu, a budući da se Manga nije nalazila u Tkalčićevoj nije mogla računati na goste kojima je svejedno što jedu dok god hranom mogu kompenzirati višak alkohola. Manga je, dakle, bila tipičan primjer lošeg lokala u Branimir Mallu. Planiraju li vlasnici Branimir Malla ugostiteljski revitalizirati taj pusti prostor u kojem jedino teretana izgleda pristojno, morat će potražiti puno kvalitetnije i zanimljivije lokale od Mange i Lars and Svena.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
