Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Što je Filip Horvat radio ovog ljeta? Jeo. Ali ne bilo gdje nego u newyorškoj Masi (tri Michelinove zvjezdice) Le Bernardinu (tri zvjezdice), čikaškoj Alinei (tri zvjezdice i još nekoliko iznimno važnih američkih restorana uključujući Momofuku i Peter Luger u Brooklynu. Što Ante Udovičić radi svake zime? Kuha u najboljim svjetskin restoranima, poput Azurmendija u Bilbau. I tako već desetak godina.
Što Tvrtko Šakota radi kad ne upravlja svojim malim, ali vrijednim gastronomskim vojvodstvon? Putuje raznim dijelovima Europe, tražeći autentične lokalne restorane, a katkad i kuha u najboljim restoranima na svijetu, poput Gaggana. Što je ovog proljeća radio Vid Nikolić? Putovao Azijom i skupljao ideje i nadahnuća za Kiyomi. Gdje je sve jeo Rudolf Štefan? Svugdje, uključujuči i Troisgros u Rosnneu. Troisgros je jedan od najvažnijih restorana svih vremena, ali ne znamo ni jednog hrvatskog chefa i restoratera, osim Štefana koji je ondje uistinu jeo. Bilo bi nam drago da nismo u pravu.
Ovi su chefovi primjer ispravnog i jedinog mogućeg produktivnog odnosa prema svom poslu. Njima treba pribrojiti još nekoliko chefova koji se redovito trude raditi ili jesti u najboljim svjetskim restoranima, pri čemu se ništa ispod dvije Michelinove zvjezdice ne računa. To su među ostalima, Marijo Curić, Tibor Valindžić i Ana Grgić Tomić. Jeffrey Vella kuhao je u jednom od najboljih restorana Gordona Ramseya, Emanuele Scarello sam ima četiri zvjezdice, a Bobo Cerea ima veoma mnogi zvjezdica. Matija Bogdan bio je drugi čovjek genijalnog Ledburyja. Ne možete bizi zaista odlični, ako redovito, uživo, ne jedete kod najboljih, ili ne kuhate s najboljima. Tek kad većina hrvatskih chefova i restoratera usvoji to pravilo, hrvatska restoranska scena izronit će iz duboko mediokritetskog ambijenta, u kojem se sada nalazi.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
