Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sinoć smo večerali u Canalhi, gastronomskom bistrou renomiranog Michelinova chefa Joaoa Rodrigueza, koji je odustao od zvjezdica da bi se bavio jednostavnijom vrstom ugostiteljstva i istraživačkim projektima. Hrana u Canalhi zbilja je fantastična i jednostavna, o čemu ćemo izvijestiti sutra. Servis je nažalost bio najgori na svijetu.
Najgori na svijetu znači da su nas, dok smo čekali stol, poslali da sjednemo na barske stolice pred restoranom ali nitko nije došao pitati što želimo popiti. Pošto su nas pozvali u restoran relativno smo brzo dobili couvert, masline i solidan sourdough. Kad su nas pitali što želimo kao aperitiv rekli smo da bismo htjeli po čašu šampanjca. Konobarica je na solidnom engleskom pitala koji šampanjac želimo.
Pomalo iznenađeni, odgovorili smo da želimo jedan jedini koji imaju na karti, koji se toči na čaše. Gospođa je rekla da toče pet šampanjaca na čaše pa nam je na listi pokazala nekoliko katalonskih i portugalskih pjenušaca. Konobarici smo na vinskoj listi pokazali jedini šampanjac na čaše, na što je ona iznenađeno odgovorila: “A vi mislite na francuski šampanjac?”
Takav amaterizam nismo vidjeli ni u jednom ozbiljnijem restoranu u Hrvatskoj; svaki bolji konobar u Zagrebu, Opatiji ili Rovinju zna da ne postoji šampanjac koji nije francuski i da se sva druga pjenušava vina zovu pjenušci a ne šampanjci. Ali, eto, konobarica u restoranu čuvenog portugalskog chefa ne zna tu bazičnu činjenicu o vinima. Što nije bila najgora stvar koja nam se dogodila u Canalhi. Sjeli smo za stol oko 21 i 10, ali smo hranu uspjeli naručiti tek u 21 i 32, premda su konobari stalno prolazili kraj našeg stola. Da se nismo obratili šefici servisa, jedinoj profesionalnoj osobi u sali, mogli smo sjediti do ponoći a da ne naručimo večeru.
Canalha nije nikakva iznimka. U prvih 36 sati u Lisabonu doslovno svi lokali koje smo posjetili osim jednog specialty coffee kafića smještenog u rodnoj kući Fernanda Pessoe, imali su teške probleme sa servisom. U Michelinovom Encantu konobar nije znao ništa o sortama grožđa u vinima koja nam je posluživao. U rooftop baru Lumi jednog luksuznog hotela nismo uspjeli naručiti koktele dvadesetak minuta, premda je bar bio poluprazan. U kafiću u parku kvarta Barrio Alto s fantastičnim pogledima na Lisabon piće smo naručili odmah, ali smo čekali dulje od petnaest minuta da bi nam donijeli kavu i čašu vina.
A u restoranu BAHR s još spektakularnijim pogledima na grad i ocean koji se nalazi na petom katu five star hotela, konobar je krivo zapisao našu narudžbu hrane pa je drugi konobar, najprofesionalniji kojeg smo dosad sreli u Lisabonu, morao još jednom provjeriti što smo to zapravo htjeli ručati. Kult Plave Kamenice redovito kritizira servis u hrvatskim restoranima i barovima, osobito onima na moru. Međutim, u usporedbi s konobarima u Lisabonu hrvatski su konobari, i oni posve nemarni , gotovo uzorni profesionalci.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
