Hrvatska, dakle, definitivno nema status gastronomske turističke destinacije, u što se ovog ljeta uvjeravaju i donedavno preoptimistični ugostitelji kao i državni službenici u turizmu, koji moraju pronaći sve moguće izgovore da bi opravdali loše statistike. Nažalost, pojedine veoma popularne turističke destinacije istodobno spadaju među najgora mjesta na Jadranu kad je riječ o hrani. Evo liste pet izrazito mediokritetskih jadranskih restoranskih destinacija.
U Makarskoj smo svojedobno usred sezone proveli četiri ili pet dana. Nismo uspjeli baš nigdje jesti barem pristojno, osim u jednom internacionalnom casual restoranu u vlasništvu velike hotelske grupe. Ali, i to je bilo tek pristojno. Sve ostalo variralo je između amaterskog kuhanja s groznim sastojcima i lošeg podražavanja navodno tradicijske dalmatinske kuhinje. Makarska je restoranska scena ozbiljan debakl. Srećom, obližnji Tučepi su puno zanimljiviji ponajprije zahvaljujući restoranu Freyja.
U Novom Vinodolskom prije pet je godina radio odličan restoran u marini. Restoran je vodila obitelj Miletić iz legendarnog zagrebačkog Tača. Restoran je trajao točno tri mjeseca. Možda tri i pol. Kasnije se tamo uselila neka bezvezna zalogajnica. Veliki Resort Novi kojeg su lani kupili Slovenci, prije mnogo je godina krenuo s jednim svakodnevnim i jednim gourmet restoranom. Gourmet se brzo zatvorio, dok je u velikom hotelskom restoranu u ljeto 2022. radilo deset početnika koji nisu znali ispravno odmrznuti ribu, i tek jedan školovani chef.
Grad Hvar, koji spada među najveličanstvenija mjesta u Hrvatskoj, dugogodišnji je sinonim za ugostiteljske prevare, od pizze za 480 kuna puno prije recentnih inflacija, preko Carpe Diema do Garifula. U Hvaru smo unatrag dosta godina samo jednom dobro jeli, u restoranu Stajun. No, već i površni pogled na Stajunov recentni meni pokazuje da se i taj pristojni lokal priklonio općim, zapravo protugastronomskim pravilima ponašanja u Hvaru.
Na Bolu ne postoje restorani i hoteli s prihvatljivom hranom, uz dvije iznimke. Jedna je Stinina kušaonica, koja je prepuna svaku večer. Druga je iznimka vrlo civilizirani restoran Riva, s lijepom terasom, pod uvjetom da ima svježu ribu. Jedne smo večeri svjedočili kako su Rivini ljubazni konobari gostima morali nuditi steakove norveškog lososa jer nije bilo jadranske ribe. Ništa drugo u Bolu nije vrijedno pažnje.
Na dugoj cesti od Splita prema jugu, koja obuhvaća Komarnu, Metković, Opuzen i Ploče, ne postoji nažalost nijedan restoran zbog kojeg se vrijedi zaustaviti. Prije par godina relativno smo pristojno jeli u hotelu Merlot koji, međutim, nije imao pola jela s inače zanimljivo koncipiranog lokalnog menija. Ali je zato turistima nudio špagete bolognese.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.