Večeras se otvara Kiyomi. Hrana je uzbudljiva, originalna i nije skupa. Vina su izvrsna

Kiyomi, dosad najambicioznije zamišljeni azijski fusion restoran u Zagrebu, večeras se napokon otvara. Jučer popodne u društvu vlasnika, restoratera Davora Bienenfelda i chefa Vida Nikolića, isprobali smo dio Kiyomijeva opsežnog panazijskog menija. Hrana je originalna, intenzivno ukusna i prilično drukčija nego u skoro svim hrvatskim fusion restoranima. Sushija je vrlo malo i može se naručiti u ograničenim količinama; Kiyomi nije sushi restoran. 

“Carpaccio” od jakovskih kapica perfektno je rezan i prepun umamija. Dim sum je jedna od jačih Kiyomijevih strana. Shumai je nježan i delikatan. Nepalski momo, koji se priprema u veganskoj varijanti, prepun je dubokih toplih začina. Hrskavi dim sum s janjećim vindalooom vjerojatno će postati masovno popularan, ali nedostaje mu pikantnosti: curry koji se zove vindaloo mora biti ljut. Uz curry u hrskavom tijestu servira se izvrsna, vrlo herbalna raita. Velika okruglica punjena govedinom, opet intenzivno začinjenom toplim, blago slatkastim elementima s dodirom kumina, ima dobro pogođenu teksturu mochija.

Jedino posve konvencionalno jelo koje smo probali bile su velike kozice u tempuri. Tempura je hrskava, zlatna i neravnomjerna, baš kako treba biti. U devedeset posto hrvatskih restorana tempura se nažalost svodi na lijevano tijesto. Kiyomi, međutim, servira pravu tempuru. 

Robata je drugi Kiyomijev forte. Ražnjići s kozicama u miso maslacu puni su slatkog dima. Kyomijev satay uvjerljivo je najukusniji satay koji smo probali u Hrvatskoj. Ražnjići sočne, zadimljene piletine poslužuju se s bogatim blago pikantnim umakom od kikirikija i hrskavim ukiseljenim rotkvicama koje režu masnoću umaka. Korejska govedina meka je, jako sočna, ružičasto crvena i ekstraktna. Mljevena janjetina vjerojatno je najintenzivnije i najdistinktivnije začinjeno jelo koje smo jučer kušali, dok je čak i svinjska potrbušina, rez koji ne volimo, ozbiljno profitirala od marinade i roštilja.

Kiyomi se pripremao godinu i pol, što se vidi u nizu detalja, od atraktivno odjevenog osoblja čiji se hijerarhijski status kao u azijskim borilačkim sportovima vidi po boji pojasa na kimonu, preko opuštenog, prozračnog a opet gotovo luksuznog uređenja, do zaista veoma dobre i originalne hrane. Chef Nikolić uspio je u Kyomiju izbjeći dosadašnjeg sebe. Osim tempure, u Kiyomiju nema ni jednog jela po kojem je Nikolić postao poznat: nema dan dan noodlesa, nema zelenog curryja, nema zapravo ničeg rutinskog.

Jednako je važna činjenica da je Kyomi uspio artikulirati uzbudljiv panazijski meni bez korištenja skupih sastojaka: zasad nema wagyua ni kavijara. Što znači da su cijene više nego prijateljske. Degustacijski meni košta 50 eura, a većina dim suma, koji su prilično zasitni, devet ili deset eura. Vinska lista je blizu odličnoj. Kiyomi uz klasične, velike šampanjce drži i prvorazredne growere Maillarta i Selequea, solidan presjek hrvatskih vina kao i nešto izvrsnih rizlinga, burgundaca i bordeauxa, ali i za hrvatske restorane neobična i neskupa vina poput cru beaujolaisa.

Na koktelskoj su karti surađivali Ivan Leko iz Expressa i Karlo Ferenčak, bivši Noelov glavni barmen. Uspije li uspostaviti stalne visoke kriterije u preciznosti kuhanja i u servisu, Kiyomi bi već u rujnu mogao biti svakodnevno prepun. Kiyomi se, podsjetimo, nalazi u najstrožem centru Zagreba, u prostoru bivšeg Hard Rock Caffea, vrata do Theatriuma. U listopadu ili studenom u Kiyomijevom podrumu otvorit će se bar Yakuza.

Fotografije/Vid Nikolić

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.