Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Jadranska obala prekrcana je starinskim ribljim restoranima koji plešu na granici turističkih zamki, imaju lošu nabavu ribe, prečesto nisu ambiciozni i ostaju zarobljeni u nekom drugom vremenu, dok se ostatak scene modernizira. No, ako se restoran odluči ostati old school, mora biti najbolji u tome, a takvih je na našoj obali jako, jako malo. Možda četiri ili pet sveukupno. Johnson iz Mošćeničke Drage sinoć nam je pokazao da bezuvjetno spada u tu diskretnu, nepretencioznu grupu izvrsnih klasičnih restorana.
Prvo, Johnson ima gotovo perfektnu nabavu. U Johnsonu na postoji pisani jelovnik, ali konobar će vam reći što je danas dostupno, a što nije, prezentirati svježe ribe uhvaćene isključivo na Kvarneru i dogovoriti se s vama što će vam kuhinja pripremiti. Johnson priprema prilično jednostavna jela s minimalističkom prezentacijom, ali izvlači briljantne, čiste, kompleksne okuse koji se pamte, a servis je uvijek izvrstan. Johnson, ukratko, jamči dobro restoransko iskustvo.
Konobari po cijelom restoranu raznose najbolja istarska maslinova ulja, za stol stiže krupna sol, vinska karta je dobra kombinacija klasičnih i prirodnih, biodinamičkih vina, općenito se pazi na gotovo svaki aspekt doživljaja gosta. U Johnsonu smo tako sinoć istražili neka od jela koja nismo jeli od djetinjstva i koja su nas potaknula na razmišljanje o odnosu bezvremenskih praksi i novovalnih trendova. Svaka restoranska scena vrijedna spomena trebala bi imati obje vrste restorana: one koji poštuju tradiciju na najbolji mogući naćin poput Johnsona i suvremene restorane koji transformiraju tradiciju i čuvaju je gurajući razvoj i modernizaciju.
Našu smo večeru započeli hobotnicom na salatu i svježim inćunima pokapanima sa samo par kapi limuna. Prilično jednostavno, ali i izvrsno pokazuje svu snagu svježine, mineralnosti i neusporedivost svježe ribe. Salata sa škampima bila je još bolja. Kvarnerski škampi kojih je jučer u Johnsonu bilo u izobilju, plivali su u umaku maslinovog ulja i limuna s iskuhanim temeljcem škampa. Ovo fenomenalno malo jelo prepuno je intenzivnih slatkasto-slanih okusa koji opet predstavljaju elegantnu jednostavnost. Pasta s ribom pokazala je tek jedan mali minus Johnsonove kuhinje.
Johnson ne koristi domaću tjesteninu već kupovnu, ali pasta sa šaragom opet je pokazala da Johnson ima nevjerojatno puno talenta za izvlačenje prirodnih okusa punih čistog umamija. Lignje na šporko iz Kvarnerskog zaljeva jelo je bazirano na prvorazrednim namirnicama i što manjim intervencijama. Škampi na pariški vratili su nas petnaestak godina unatrag kad smo zadnji put jeli ovo jelo. Johnson naravno radi pariški na klasičan način, ali i ovdje pokazuje superiornost namirnice.
Škampi na pariški već nekoliko desetljeća gube na popularnosti i rijetko ih se gdje može dobiti s toliko dobrih okusa. Nije ni čudo da je gotovo svaki stol jučer naručio makar jednu porciju ovog jela. Johnson je jučer, unatoč toplinskom udaru, bio krcat, a njegovi konobari radili su sjajan posao na neizdrživoj vrućini. Johnson se tako još jednom pokazao kao jedan od najboljih i najpouzdanijih restorana na Kvarneru i cijelom Jadranu. Johnson također nije skup, daje odličnu vrijednost za novac. Večeru s dosta prvorazrednih namirnica i buteljkom fantastičnog Krapežova Lapora platili smo 200 eura.
Majčevo 29b, Mošćenička Draga
HRANA +4 VINO 4 SERVIS +4 AMBIJENT -4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
