Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Takenoko je kako svi znamo institucija koja je Hrvate naučila sushiju. Otvoren prije više od dvadeset godina, prošao je kroz niz oscilacija. Gotovo svaki put zadnjih nekoliko godina kad bismo radnim danom prošli pored restoranadok je bio u Gundulićevoj, Takenoko je bio prazan. Takenoko je zatim pokušao privući goste nikkei jelovnikom, koji je bio vrlo uspješan.
Ove je godine, pak, restoran preselio u Preradovićevu. Takenoko u Preradovićevoj zaista izvrsno izgleda, elegantno je uređen, s velikim barom i prostranom salom, kao i posebnom prostorijom za teppanyaki, japanski roštilj koji se priprema pred gostima. Osim teppanyakija u posebnoj prostoriji nalaze se i atraktivni hladnjaci za odležavanje govedine. Takenoko je napravio i zaokret prema steakovima, pa su sada na jelovniku zastupljeni i steakovi iz Hrvatske (odležani 60 dana) i Argentine, kao i Kobe. Na meniju je sedam steakova.
Nikkei kuhinja još je zastupljena, ali u manjem opsegu. Novi Takenoko sa steakovima, sushijem i novom lokacijom djeluje je vrlo dobro. Sve što smo u Takenoku probali, a probali smo puno toga, bilo je ukusno, profesionalno napravljeno dosljedno Takenokovoj reputaciji i na momente vrlo zabavno. Nekim jelima doduše nedostajalo je stanovite dubine okusa, ali ta su bila u manjini. Ručak smo počeli s par predjela, sakusakuno ebi i spring rolice bili su odlični. Velika je šteta što je Takenoko ostao bez čvaraka od kobe govedine koji se serviraju s rižom, jer je to jedno od najatraktivnijih i jeftinijih jela na listi predjela. Četiri nigirija koja smo naručili varirali su u kvaliteti.
Toro se topio u ustima i bio je solidan ali nije bio spektakularan, dok je spicy tuna bila puno bolja s propisnom dozom ljutine koja nije iritirala. Kobe chimichurri je odličan, što je i za očekivati, ali je crispy losos ostao neprimjetan u ovoj konkurenciji. S obzirom da je Takenoko sada uvelike fokusiran na steakove, probali smo i argentinski striploin koji je bio vrlo dobar ali opet ne fantastičan, nedostajalo mu je mrvicu dubokih mesnih okusa za bolju ocjenu. Veseli što Takenoko poštuje apsolutno sve procedure u pripremi steakova, pa je naš komad argentinske govedine bio ispravno ispečen, nije procurio, došao je na vrućem tanjuru i posut krupnom solju. Pržena cvjetača u sojinom umaku je bila dobra i originalna. Tori Teriyaki, pileći zabatak, serviran je s intenzivnim teriyaki umakom. Goma no pafe, desert od sezama sa sladoledom od matche, nažalost je bio sličniji industrijskom desertu nego pravoj stvari.
Novi Takenoko je kako smo napisali vrlo dobar, a nedostaje mu jako malo da bi ponovno bio na vrhuncu zagrebačke azijske scene, koja se od Takenokovih pionirskih dana prije dvadeset godina, dramatično promijenila. Takenoko je i u vrijeme našeg ručka bio prazan. Nismo bili sami u restoranu, ali s ozbirom na prostranu salu na trenutke smo imali osjećaj da jesmo. Vjerujemo da je u večernjim terminima Takenoko puno posjećeniji, jer to zaslužuje.
Preradovićeva 22, Zagreb
HRANA 4 VINO -4 SERVIS -4 AMBIJENT +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
