Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Anna Wintour, žena koja je inspirirala knjigu i film Vrag nosi Pradu, jedna je od najvažnijih osoba američke medijske scene. Wintour je dugogodišnja glavna urednica američkog Voguea, najutjecajnijeg modnog magazina na svijetu. Wintour već desetljećima spada mrđu vodeće arbitre njujorške društvene scene.
Vogue je i ovog proljeća organizirao gala večeru u njujorškom Metropolitanu: riječ je o događaju koji se ubraja među najspektakularnije u njujorškom društvenom kalendaru. Anna Wintour ove je godine zabranila da se na gala večeri u Metu servira bilo što sa sirovim lukom, češnjakom i vlascem. Glavna urednica Voguea lakonski je objasnila da to nisu njeni omiljeni sastojci.
Ne radi se, međutim, o njenom osobnom ukusu nego o civilizacijskom imperativu, kojeg u Hrvatskoj gotovo nitko ne poštuje. Sve vrste sirovog luka i češnjaka sadrže više agresivnih i oporih sumpornih spojeva, od kojiu je najiritantniji alicin. Alicin je onaj teški, prodorni vonj koji nastaje rezanjem ili protiskivanjem češnjaka, i kojeg se nećete riješiti idućih 24 do 48 sati.
Sirovi češnjak, sirovi medvjeđi luk, kao ni sirovi luk (osim u roštiljarnama, koje čine drukčiji društveni kontekst) ne smiju se koristiti u profesionalnom restoranskom kuhanju. To nije pitanje bilo čijeg ukusa; neki ljudi vole, a neki ne podnose češnjak. Ovdje se radi o pitanju međusobnog civiliziranog ponašanja. Nitko ne želi razgovarati s osobom kojoj zaudara iz usta. Ni jedan senzibilan i dobronamjeran kuhar ne želi da njegovi gosti podriguju satima poslije ručka i večere.
Ni jedan inteligentni maître d’ ne želi da njegova blagovaonica vonja po češnjaku. Kako bi izbjegla sve te društvene neugodnosti, Anna Wintour naprosto je zabrabila sirovi luk i češnjak na gala večeri u Metroplitanu. Uporaba sirovog češnjaka u modernom kuhanju gotovo da je jednako neprimjerena kao uporaba sirovog duriana, voća koje se ne smije unositi u tajlandske hotele s pet zvjezdica.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
