Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prehrambena industrija može biti apsolutno veličanstvena. Niz industrijskih prehrambenih proizvoda podjednako dobro funkcioniraju i u visokoj gastronomiji i u kućnom kuhanju: od boljih kečapa, Worcestera i Tabasca, preko umaka od soje i dobrih senfova, do fenomenalnih suhomesnatih proizvoda, sireva, konzervirane i sušene ribe i samog kavijara, koji je eminentno industrijska roba.
Međutim, veći dio prehrambene industrije bavi se proizvodnjom nadomjestaka za pravu hranu i za autentične okuse. Velik postotak svega što možete kupiti na policama većine supermarketa, ako to nije svježa hrana, tek je previše procesirani trash.
Što nije najgore. Najgore je što nas prehrambena industrija kroz agresivno reklamiranje u konvencionalnim i modernim medijima, zapravo tjera na dvije pogubne odluke. Prva je odustajanje od kuhanja, što je ne samo nutricionistički nego i kognitivno i socijalno katastrofalno. Kuhanje je kreativni, umirujući svakodnevni proces koji nam omogućuje da se sami brinemo za vlastitu prehranu, da uživamo u neposrednim proizvodima našega rada, da stalno učimo i da svoja znanja i vještine dijelimo s ljudima u čijem se društvu dobro osjećamo.
Druga loša posljedica propagandne invazije industrijske hrane jest izobličenje individualnih ukusa: tko je god odrastao na gotovoj hrani iz supermarketa i na hiperprocesiranim industrijskim proizvodima, od loših kobasica do McDonald’sa i KFC-a, vrlo će teško razviti ukus za stvarnu, živu hranu. Evo pet kategorija industrijskih prehrambenih proizvoda koji nas zahvaljujući i reklamnoj industriji neizbježno uče lošoj hrani, a usput nas nagovaraju da ne kuhamo.
Gotova jela zavladala su globalnim tržištem procesirane hrane kad se činilo da žene zbog ulaska na tržište rada nemaju vremena kuhati, a muškarci nisu željeli kuhati. Gotova jela, osobito ona smrznuta, zapravo nisu prava hrana nego nadomjestak za hranu, bilo da je riječ o smrznutim pizzama, smrznutom bečkom ili smrznutom curryju. Smrznuta jela nikad ne podsjećaju na pravu hranu, ali je njihova strateška prednost u činjenici da su zdravstveno sigurna. Smrznuta jela najlakši su način da odustanete od kuhanja i da zaboravite okuse prave hrane.
Gotova jela koja nisu smrznuta nego su polupripremljena za podgrijavanje poput raznih verzija lasagna bolognese koje se u supermarketima prodaju po pet do seam eura za kilogram ili još jeftinije, gori su slučaj od smrznutih jela. Evo od čega se sastoje lasagne bolognese francuskog proizvođača s talijanskim imenom Stefano Toselli, koje su se svojedobno prodavale u hrvatskim trgovinama: koncentrat rajčice s vodom, 10 posto govedine, fondue od nespecificiranog sira, pa opet voda, mliječni proteini, mlijeko u prahu, riba i soja u tragovima, kao i pet aditiva: E 321, E452, E14XX, E410 i E145. Stvarno to želite jesti? Stvarno ste toliko lijeni da vam se ne da doma napraviti ragu od govedine, koji može stajati tri ili četiri dana a da se ne pokvari ? Vjerojatno niste, ali su vas prehrambena industrija i njeni marketingaši uvjerili da je komfornije i sasvim u redu kupovati ovo neopisivo smeće.
Ovdje prvo treba reći da hrana u limenkama u pojedinim slučajevima može biti dobra jer se proizvodi kuhanjem a higijenski stabilizira pasterizacijom, što je manje agresivan proces od zamrzavanja gotovih jela. No, hrana u limenkama vrlo je rijetko dobra. Na jednu pristojnu limenku dolazi barem desetak loših. Limenke su koristan prečac u kuhanju: možete bez veće gastronomske štete koristiti i grah iz limenki, slanutak iz limenki, kukuruz iz limenki… Da ne govorimo o fantastičnoj industriji konzervirane ribe. Pelati iz limenki neizostavan su i poželjan sastojak svake kuhinje. Ali većina gotovih jela u limenkama, poput bolognesea koji se, eto, javlja u svim groznim industrijskim reinkarnacijama, čobanca ili chillija con carne, potpuno su nejestiva.
Podravka je na rovinjski Weekend Food Festival nažalost donijela one svoje izrazito nefine Natur paste od luka, češnjaka i bosiljka koje su, sugeriraju reklame, napravljene da ne biste morali plakati režući luk. Ti su proizvodi tipičan primjer zlonamjernog odvraćanja potrošača od normalnog kuhanja. Svatko tko je ikad išta kuhao normalno sjecka luk i nikad se ozbiljno ne žali zbog njegove oštrine. Tko god ne želi kuhati zbog suza koje luk izaziva, duboko prezire hranu ili je beskrajno lijen. A Natur paste potiču lijenost i prijezir prema hrani. Slično funkcioniraju i bezbrojni kondimenti iz supermarketa koji glume prave umake za tjesteninu, kao i mnogo drugih industrijskih proizvoda poput gotovih dresinga za salate, koji se prodaju zato što vas je njihov marketing uvjerio da je bolje jesti lošu, bezokusnu, nezdravu ali praktičnu hranu nego potrošiti pola sata ili 45 minuta na pripremu dobre, svježe i zdrave hrane.
Kocke za juhu ne moraju biti posve neprihvatljive, pogotovo ako nemate vremena skuhati temeljac. Ali, Nigella Lawson nikad ne bi kuhala s kockama za juhu da nema dugogodišnji ugovor s Knorrom. Prašci za umake još su puno gori od kocki za juhu; zar stvarno mislite da ćete skuhati bolje punjene paprike s Fantom za punjene paprike? Kocke za juhu i prašci za umake izravna su posljedica prehrambene industrijske revolucije iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad se smatralo modernim i poželjnim konzumirati preprocesiranu hranu. Svi su takvi proizvodi danas gastronomski inferiorni. Naprosto, vikendom provedite dva tri zabavna sata za štednjakom, skuhajte veću količinu temeljca pa ga zamrznite. Zamrznuti temeljac za razliku od brojnih drugih zamrznutih gastro formata, može zaista veoma dobro funkcionirati.
Margarin i vrhnje za kuhanje tipični su primjeri veoma loših sastojaka koji se masovno prodaju svugdje u svijetu. Popularnost margarina izravna je posljedica dugogodišnjih marketinških kampanja iz prošlog stoljeća, kad se margarin lažno prezentirao kao zdrava alternativa maslacu. Popularnost vrhnja za kuhanje posljedica je velike nutricionističko-liječničke zablude iz zadnja dva desetljeća prošlog stoljeća, kad se mislilo da je masnoća ultimativni uzrok mnogih fatalnih bolesti pa je industrija počela promovirati manje masno, gastronomski neupotrebljivo vrhnje koje danas zovemo vrhnjem za kuhanje. Od vrhnja za kuhanje gori su jedino low fat jogurti, jer se u njima nedostatak masnoće koja je nositelj okusa, kompenzira viškom šećera ili umjetnih sladila. Slično vrijedi i za niz drugih low fat proizvoda. Oznaka low fat jedna je od opasnijih prijevara globalne prehrambene i marketinške industrije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
