Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Novi Sad je najpoznatiji po velikom internacionalnom glazbenom festivalu Exit, koji se odvija u Petrovaradinskoj tvrđavi. Novi Sad je također bio europska prijestolnica kulture, ista manifestacija koja se trebala održati u Rijeci I dodatno potaknuti transformaciju grada, ali bila je to davna 2020. godina kad su pandemija i lockdown sva takva događanja odgodili ili u potpunosti otkazali.
Je li Novi Sad profitirao od takve manifestacije, upitali smo mnoge lokalce koji su dali mješovite odgovore. Neki smatraju da se apsolutno ništa time nije promijenilo, dok drugi vide benefite u smislu čišćeg i ljepšeg grada. Neosporno je (koliko smo uspjeli istražiti grad u kratkom vremenu) da je Novi Sad lijep i doista živ grad. U Novom Sadu smo uspjeli probati tek nekoliko jela koja su nam preporučili domaćini i koja smo mogli istražiti na internetu.
Na nekoliko smo mjesta čuli da je index sendvič nešto što gotovo idealno opisuje scenu u gradu i čemu ona teži. Nepretenciozno, jeftino, ogromno i brzo za marendu ili nakon teškog noćnog izlaska. Index sendvič kako mu i ime sugerira, nastao je u studentskim naseljima, prije otprilike trideset do četrdeset godina, kada su dvije male radnje izbacile prve primjerke. O čemu je riječ? U kruh se dodaju namazi po želji, pržena šunka, nekoliko vrsta sireva, gljive, začini i umaci. Prilično jednostavno, kao neka balkanska verzija Subway sendviča, koji na ovim prostorima izuzev Slovenije nije uspio opstati.
Index sendvič uistinu je popularan u Novom Sadu, koliko smo mogli svjedočiti dok smo čekali da nam naprave naš, u redu je čekalo već nekoliko grupa mladih ljudi. Mi smo spletom okolnosti izabrali kiosk index Maja, koja je među prvima započela pripremu index sendviča. Maja slovi za jedan od najboljih fast food lokala u gradu. Cijene nisu pretjerane, veliki sendvič koji smo naručili stoji nešto manje od četiri eura, a imamo osjećaj da smo dobili otprilike pola metra hrane. Što je naravno previše za normalnu osobu za jedan obrok. Majini index sendviči, međutim, nisu nikakav spektakl. Riječ je o običnom sendviču u koji se dodaje nekoliko regularnih sastojaka i to je više manje to. Osim što je ogroman i jeftin te ima određenu priču, nismo sigurni zašto je Novi Sad toliko ponosan na index, da ga baš svaki lokal brze hrane priprema. Kruh je industrijski i ne osobito fin, gotovo se raspada, dok su sastojci prosječni, ali intenzivni i padaju na dno vrećice u kojoj sendvič dolazi.
Vjerujemo da je kontekst bitan. Da smo kojim slučajem poslije izlaska naletili na index sendvič, možda bi nam bio nekoliko puta bolji i ukusniji, baš kao što nas lijepa sjećanja vežu za Burek kod Braće u Rijeci, iako nije riječ o najboljem bureku. Neka mjesta jednostavno zahtijevaju specifični obilazak za koji u Novom Sadu ovoga puta nismo imali mogućnosti. U Novom Sadu također buja scena specialty coffee shopova, pa smo odlučili utjehu potražiti u nekom obližnjem kafiću s kavom. Zbog blizine smo odabrali Pascal nedaleko od centra grada, koji se nalazi u vrlo lijepo uređenom kvartu. Pascal je zapravo vrsta bistroa s nekoliko generičkih ali lijepo prezentiranih jela, i solidnom kavom ali nipošto spektakularnom. Svejedno, specifični lokalni ugostiteljski šarm, koji nas je iznova oduševio i u Novom Sad, popravio je dojam prosječne kave.
Na kasni ručak otišli smo u Project 72, lokalni bistro koji se bavi lokalnom kuhinjom na ponešto kreativniji način. Project 72 jedan je od boljih restorana u Novom Sadu, impresionirao na je pristupačnošću jela i cijena. Podsjetio nas je na naš omiljeni srpski restoran, beogradski Iva New Balkan Cuisine. Isto kao u Ivi, Project izbacuje poznata balkanska jela u bistro formama, što povremeno daje zabavne rezultate. Naručili smo rolice od sira i meda koje su bile fantastične, srneće ćevape u kajmaku sa džemom od luka koji su bili još bolji, izvrsnu salatu s dresingom od limunova soka i jabučnog octa, i janjetinu s pireom od graha koja je možda bila najslabiji element.
Cijeli ručak s nekoliko bezalkoholnih pića platili smo manje od 40 eura, što je apsurdno jeftino za vrlo visoku razinu kuhanja u Projectu 72. Projectova jela su moderna, ali su zadržala strogi lokalni štih. Iako se većinom baziraju na intenzivnom mesu, zapravo su prilično lagana, što nije najlakše za postići. Project ima i izvrsnu vinsku listu s internacionalnim vinima iz Francuske, Španjolske, Italije, tek jednim iz Hrvatske i velikom listom iz Srbije, kao i posebnu sekciju biodinamičkih vina.
U Novom Sadu smo probali nekoliko jela koja nisu vrijedila, ali i poneka koja mogu imati veliki potencijal na domaćoj sceni. Svakako se veselimo vratiti u jedan od najšarmantnijih gradova na Balkanu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
