Zagrebački Wirtshaus poha gotovo virtuozni bečki, sočan, mek, s velikim mjehurima na kori. Košta samo 16 eura

Wirtshaus, jedini austrijski restoran u Zagrebu, jučer popodne bio je prepun. Došli smo iza tri i ugrabili zadnji stol za dvoje na ugodnoj terasi koja gleda na ulice iza Gračanske ceste. Parkirali smo s druge strane Gračanske jer na Wirtshausovu parkiralištu nije bilo mjesta, pa smo se lijepom stazicom koja vodi kroz voćnjake i vrtove prošetali do restorana.

Wirtshaus blizu žičare otvoren je prije 14 mjeseci. Dosad smo ga triput posjetili i hrana se svaki put poboljšavala. Jučer je bila uvjerljivo najbolja dosad. Wienerschnitzel veći od tanjura, podsjetio nas je na Plachuttu, zlatni bečki standard za bečki odrezak.

To znači da je korica bila hrskava, s većim mjehurima, a teletina sočna, meka i ne pretanka. Bečki ne bi trebao biti tanak poput papira.  Kad kažemo da bečki ili tafelspitz u bilo kojem casual restoranu podsjećaju na Plachuttu, to zaista jest ozbiljan kompliment.

Nadalje, ovaj veliki bečki košta samo 16 eura, skoro dva i pol puta manje od pašticade u jednom restoranu blizu Dubrovnika, o čijim smo cijenama nedavno pisali. A teleći je but ipak nešto skuplji od goveđeg.

Hrskavi pečeni krumpir koji smo naručili uz bečki bio je neodoljiv, a salata od krastavaca u vrhnju optimalno osvježavajuća kao i torta od svježeg sira s bučinim košticama i liptauera koju su nam poslužili za predjelo. Kad je već riječ o salatama, važno je spomenuti da Wirtshaus koristi Göllesove octeve; Gölles iz Štajerske vjerojatno je najugledniji veliki europski proizvođač jabučnog octa. Uz jako fin ručak na Gračanima popili smo butelju Weiningerova rizlinga Nussberg i butelju grüner veltlinera Nussberg.

Wirtshaus je u godinu dana vidljivo napredovao. Sekciju predjela trebalo bi ojačati nekom ribljom opcijom: blizu im je gračanski ribnjak s odličnim pastrvama. Nadalje, među predjela ne bi bilo loše uvrstiti tartar biftek, koji je zadnjih par godina toliko univerzalno popularan da se prodaje sam od sebe. Tartar biftek nema, naravno, veze s austrijskom kuhinjom, ali ga drže brojni bečki restorani, uključujući Plachuttu.

I naravno, par jela ili priloga od sezonskog povrća ne bi škodilo. Na vinsku bi kartu, koja se ispravno bazira na austrijskim vinima, valjalo dodati šampanjac: šampanjac je univerzalna kategorija vina, koja se ne može uspoređivati  ni sa kojim drugim pjenušavim vinom. No, usprkos ovim zamjerkama, Wirtshaus je zaista dobar i pruža odličnu vrijednost za novac.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.