Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Tkalčićeva ulica jedna je od najljepših u Zagrebu. No, Tkalčićeva je i ulica prepuna bezveznih kafića, jednako bezveznih fast food lokala, mirisa kebaba u ustajalom zraku i općenito loših ugostiteljskih praksi. Ipak, svi su ti restorani koji se nalaze u notornoj turističkoj ulici grada Zagreba barem donekle civilizirani. Oni rade svoj posao i zapravo ne smetaju nikome.
The Bull, novi restoran na Tkalči otvoren u prostoru čuvene Agave, jedinog zaista dobrog restorana u ulici i jednog od najpouzdanijih zagrebačkih bistroa, nije jedan od civiliziranijih restorana u ulici. The Bull je prilično grozan ugostiteljski objekt koji ne možemo preporučiti nikome, osim ako se ne želi osjećati ekstremno neugodno.
Kad smo došli pred The Bull dočekao nas je prilično agresivni muškarac s pitanjima “lunch, lunch?”, očito misleći kako da jedni od mnogobrojnih turista koji ovih dana obilaze Zagreb. U čast lijepim sjećanjima na Agavu i jednu od boljih terasa u tom dijelu Zagreba, odlučili smo se ući u The Bull. Možda bolje da nismo. Terasa nije radila iako je bilo dovoljno lijepo vrijeme za terasu. The Bull nije uklonio tragove svojih bivših inkarnacija i vlasnika. Na zidu su nagrade koje restoran sigurno nije dobio, poput Gault&Millau i Fallstaffa. Možda nekog zavara pa pomisli kako su to nagrade upravo za ovaj restoran.
Svi papirnati podmetači na stolovima imaju logo Dolce Vite, restorana koji je okupirao prostor nakon Agave i prije The Bulla. Svi logotipi na zidovima su ostali od Dolce Vite. Neke stranice na jelovnicima su iz Dolce Vite. U jednom trenutku nismo bili sigurni jedemo li u The Bullu ili u Dolce Viti. Dobro, nema veze, možda još nisu stigli sve promijeniti. Odabrali smo stol koji gleda na ulicu. Bip bip. U sali restorana, koja je taj dan zjapila prazna, svake tri do četiri minute se čuje glasno pištanje nekog uređaja. Kojeg, ne znamo. Nismo sigurni ni da osoblje ili vlasnike to zanima. Bip bip. Svakih nekoliko minuta.
Stol koji smo odabrali u praznom restoranu bio je nasuprot vratima od kuhinje, iz koje se jasno moglo čuti urlikanje i prostačenje. Ne baš ugodan restoranski doživljaj i ambijent. Urlanje u kuhinji postalo je toliko glasno da je naša sirota konobarica morala ići smiriti strasti. U tom naumu nije uspjela, pa je pokušala situaciju riješiti tako što je pojačala glazbu u restoranu. To joj nije pošlo za rukom, a urlanje iz kuhinje se nastavilo. Bip bip. Odlučili smo se za roštilj. The Bull je, ako smo dosad zaboravili spomenuti, grill i steakhouse restoran. Naručili smo ćevape u umaku od kajmaka. Uz to krumpir sa sirom i slaninom.
Nakon otprilike dvadeset do tridesetak minuta čekanja u praznom restoranu i podosta vike iz kuhinje, a stol je stiglo jelo. Ćevapi su bili bez bez ikakvog okusa i mirisa. Kao da su kupljeni u diskontnom dućanu. Kajmak također. Krumpir je dakako iz leda i preliven najplastičnijim sirom kojeg možete zamisliti. Bip bip. Slanina je bila prepečena do iznemoglosti. Urlikanje u kuhinji je zamrlo. ali je osoblje kuhinje odlučilo napraviti vlastitu zabavu pa su uključili dodatni zvučnik s kojeg je glasno zatreštala glazba. Sirota konobarica nikako nije uspijevala smiriti strasti u kuhinji.
Restoran je i dalje bio prazan. Bip bip. Na izlazu iz restorana onaj gospodin s ulaza koji lovi turiste za rukav pitao nas je “was it good?”, nakon što smo s njim već prozborili nekoliko rečenica na hrvatskom. Zadnja scena. Sad već agresivni gospodin izgledao je prilično ljuto što je restoran prazan očito već satima, dok ostali lokali u ulici izgledaju solidno popunjeni. Pa se odlučio posvađati s grupom srednjoškolaca nagovarajući ih da uđu restoran. Grupu srednjoškolaca koji uopće nisu tražili restoran, samo su prolazili ulicom. The Bull je definitivno pronašao novu najnižu točku ugostiteljstva u Tkalčićevoj. Bip bip.
Ivana Tkalčića 39, Zagreb
HRANA 2 PIĆE 3 AMBIJENT terasa 4/unutrašnjost 3 SERVIS 1
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
