Gospodin Aleksandar Šijaković prije dva mjeseca vratio se iz Berlina u Istru, nakon 12 godina provedenih u Njemačkoj. Zajedno s obitelji ponovno se zaljubio u Hrvatsku i blagodati Istre, što je lijepa priča kakvih nema mnogo. Gospodin Šijaković ponajprije se zaljubio u prostor restorana Pikado, koji je nakon nekoliko godina lutanja bio dostupan za najam.
U Berlinu je Šijaković prošao tri restoranska sustava različitih žanrova, od fine dininga do tipičnih velikih njemačkih narodnih restorana pa se u Pikadu mogu pronaći svi detalji koji odaju dobro vođene restorane, od vrlo dobrog lokalnog maslinovog ulja, domaćeg toplog baguettea do izvrsne kave i korektne vinske liste. Kuhinje je, međutim, u najmanju ruku neobično. Nije loša, naprotiv, ali je baš neočekivano. Pikado ne kuha klasične istarske specijalitete, što nije nužno svakom istarskom restoranu kojih je registrirano više od 600. Pikado kuha opće poznata jela, s ponekim odmakom.
Pokušavaju afirmirati lokalne sastojke, ne uvijek strogo sezonske, što je veliki minus. Veliko je iznenađenje u regiji gdje je branje šparoga nacionalni sport poslužiti juhu od bundeve kojoj je sezona prošla prije dva ili tri tjedna. Juha je bila sasvim solidna i kremozna, ali nije odgovarala ambijentu, atmosferi, prostoru ni vremenu. Juha od bundeve vrlo lako se može zamijeniti juhom od šparoga. Ostatak je bio podjednako neočekivan. Predjela poput štrudle punjene špinatom i feta sirom s umakom od hrena i vrlo lijepom salatom, vrlo su dobro i stručno pripremljena. Isto glasi i za finu burratu s cherry rajčicama, rikolom i lukom. obje začinjene jako ukusnim dresinzima.
Svinjska rebarca su bila jedna od boljih koje smo probali na ovim prostorima. Svinjska rebarca ikonografsko su jelo američke gastronomije, koja u Istri i Kvarneru gotovo nitko ne radi iz tko zna kojeg razloga. Pikado sam radi svoj umak i marinadu za meso, što se odmah osjeti u balansiranim okusima, kao i vrlo dobru coleslaw salatu u kojoj dovoljno izraženo ali nježno koriste kiseline. Tafelspitz usred Istre? Okej, možda nije problem, ako je napravljen by the book. Rezultat je ipak polovičan. Šteta je što Pikado ne poslužuje bogati temeljac u kojem se meso kuhalo, s obzirom kako je to jedan od najboljih dijelova cijeloga jela.
Također, šteta je što Pikado cijelo meso zalijeva umakom od hrena, umjesto da umak od hrena stavi elegantno sa strane. Međutim, jelo ima i nekoliko iskupljujućih elemenata poput odličnog popečka od krumpira kojeg bismo voljeli vidjeti na kartama više restorana, te uzoran okus mesa. Kaiserschmarrn je zato kompletno briljirao. On se propisno čeka oko desetak minuta, a rezultat je puno bolji nego prije dva mjeseca u čuvenoj bečkoj Plachutti, gdje je zaudarao na češnjak. Pikadov kaiserschmarrn je zasitan, mekan iznutra i hrskav izvana, te oplemenjen laganim umacima od jabuke i šljive. Opet, zaista je neobično jesti kaiserschmarrn usred Istre. Međutim, ovaj je bio pun pogodak.
Pikado ne prati utabani put istarskih konoba. Vidi se gdje su njegovi vlasnici skupljali dugogodišnje iskustvo. Isto tako se vidi kako su njegovi vlasnici dobronamjerni ljudi. koji bi s još malo dodatnog uštimavanja mogli postati jedan od rijetkih lokala u Istri koji se ne temelji na tradicionalnoj istarskoj kuhinji vrijedan pažnje.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.