Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Kod Pere na Šalati naš je omiljeni restoran još od 1982. godine kad smo ondje prvi put večerali. Vlasnik, neusporedivo senzibilni Pero Miladin, procijenio je da kao mlađi srednjoškolci ne možemo puno platiti pa nam je njegov legendarni brkati konobar Mile donio dvostruko manji račun od onoga što smo stvarno potrošili.
Gospodin Miladin umro je u dubokoj starosti prije devet godina. Posao je preuzeo njegov sin Ivica, matematičar i igrač bridža.
Ivica Miladin uspješno je proveo restoran na zagrebačkoj Šalati kroz pandemijske Scile i Haribde, pridržavajući se načela starinskog gradskog kuhanja, koje je katkad dobro katkad loše, ali nikad nije bilo tehnički superiorno. Pero je ionako sav o atmosferi, a ne o višoj gastronomiji. Kod Pere nismo jeli godinu i pol ili nešto manje. Ovih smo dana planirali ručati na njegovoj veoma lijepoj terasi, ali smo odustali pošto smo na webu pregledali aktualni Perin meni.
Pero sada drži juhu od škampa, kuha četiri vrste rižota (premda Perina kuhinja ne može proizvesti pravi rižoto) pa još nudi oboritu ribu za 73 eura, koliko inače košta večera za dvoje u tom opravdano legendarnom restoranu.
Ali zato na meniju više nema superpopularne Perine pljeskavice u satarašu, koja je u raznim verzijama preživjela pola stoljeća. Srećom, tu su još uvijek patka s mlincima i pašticada. Općenito govoreći, Perin aktualni meni neozbiljno je preopširan. Ne znamo tko je Ivicu Miladina nagovorio da se upusti u osrednju bistronomiju i da u tradicijskoj gostionici na Šalati pokušava prodavati juhu od škampa, fejkani rižoto i skuplju ribu. Kod Pere naprosto nije ta vrsta restorana. Kod Pere je, želi li napredovati, morao čuvati svoj starinski identitet, dok je prostor za i promjene trebao tražiti u profesionalnijem kuhanju i sezonskim sastojcima.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
