Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Turisti obožavaju istarske konobe. Konobe su pune svakoga vikenda, a Uskrs gotovo pa službeno označava početak turističke sezone (premda je u Rovinju, primjerice, sezona počela već prošlog vikenda).
Istarske konobe, međutim, mogu biti gastronomsko minsko polje zbog nekoliko razloga: loše kuhanje, loši sastojci i jelovnici koji nemaju mnogo veze s Istrom nego više pripadaju zalogajnicama opće prakse. Istarske turističke “vlasti” u zadnjih godinu ili dvije energično rade na uspostavi jasnih kriterija koje prave istarske konobe trebaju ispunjavati.
Na ovoj se listi nalazi 16 restorana u kojima smo jeli u zadnjih deset mjeseci, i koji djelomično ili potpuno zadovoljavaju te kriterije. Na listi nema Konobe Batelina obitelji Skoko, jer je Batelina specijalizirani riblji restoran. Lista je sastavljena kvalitativno: počinje s najboljom konobom.
Alla Beccaccia je, kako smo već pisali, izvrstan primjer moderne istarske konobe. Alla Beccaccia je sezonska i uglavnom lokalna u sastojcima, s iznimno kompetentnim kuhanjem i veoma dobrom vinskom kartom. Alla Beccaccia ne drži ribu. Preporučujemo sezonske maneštre, paste s divljim šparogama i velika jela od mesa poput janjetine iz padele. Alla Beccaccia peče jako dobar kruh i poslužuje neka od najboljih istarskih ulja.
Primizia obitelji Fernetich jednostavno je uređena konoba visokog gastronomskog stila. Primizia redovito uz glavni jelovnik nudi posebne sezonske menije i peče vrlo, vrlo dobre pizze, među kojima se ističe spektakularna pizza sa svježim tartufima koji se ribaju za stolom. Zanimljivo je da Primizia uz istarski pršut nudi i odličan Iberico, tako da gosti mogu uspoređivati dva distinktivno drukčija žanra pršuta. Ulja San Rocco su izvanredna, a vinska lista jedna od boljih u Istri.
Vodnjanka je suvremeni gastronomski bistro s odličnim, katkad virtuoznim kuhanjem, koji ugođajem, cijenama i lokalnom sezonalnošću funkcionira kao jedan od modela za idealnu istarsku konobu. Jelovnik ispisan na crnoj ploči mijenja se svakodnevno, jela iz mora znaju biti senzacionalna, pršut se, naravno, reže ručno, selekcija ulja vrlo je dobra a izbor vina gotovo odličan, bilo da je riječ o istarskim etiketama ili o šampanjcima. Lanjskog smo rujna u Vodnjanki jeli genijalne srdele na savor, izvrsnu mariniranu strijelku, slasne teleće polpete i moćni gulaš od boškarina.
Bokun ima prekrasan vrt, što je važno s obzirom na ljetnu vremensku prognozu za blagdanski vikend. Bokun priprema i meso i ribu; lani smo ondje jeli uzorno pečenog pagara i vrlo dobar lokalni pršut. No, Bokun nas je osvojio valjda najukusnijim mladim povrćem u Istri. Razne lisnate salate bile su toliko dobre da smo naručili nekoliko zdjela. Bokun, naime, ima svog vrtlara koji uzgaja povrće nedaleko od Petrovije. Vinska karta prilično je dobra, s jako korektnim cijenama.
Parenzanu vode Marko Prodan i chefica Ana Gregorić. Razne frakcije obitelji Prodan odgovorne su za Bokun i za hiperpopularni Nono. Parenzana nas je lani šarmirala spektakularnim prizorom košare s jedanaest kilograma netom ubranih vrganja, koji su došli u restoran u nedjelju popodne. Sada nije sezona vrganja, ali ne sumnjamo da Parenzana ovih dana drži najvažnije proljetne sastojke poput divljih šparoga. Parenzana servira i ribu i meso, kuhanje je tehnički kompetentno a vinska karta prilično duboka kad je riječ o istarskim vinima.
Morgan je rubni slučaj između gastronomskog restorana i konobe. Iz godine u godinu njihalo preteže na jednu ili drugu stranu. Morgan u svakom slučaju priprema niz specijaliteta zelene Istre; morska su jela isključena. Prije nekoliko mjeseci u Morganu smo jeli fenomenalnu kućnu pastu s bijelim tartufima kojih sada, naravno, ne može biti, fuže sa žgvacetom od kokoši i krepki, precizno pečeni jelenji file. Divljač i perad Morganov su forte, kao i pozdravi iz kuhinje bazirani na domaćim muštardama. Dramatična terasa vjerojatno je najljepša u cijeloj unutrašnjosti Istre.
Jure je mjesto pred kojim se stvaraju redovi. Jure, smješten u stambenom, neturističkom dijelu Rovinja, ima smiješno niske cijene za rovinjske kriterije a većina jela priprema se zaista kad ih gost naruči. Jure drži dobru ribu, kuha fine buzare i za stolom dovršava atraktivne paste u velikim tavama. Gosti su sretni i zadovoljni, i stalno traže još. Nažalost, vinska lista infantilno je loša. Kažemo infantilno, zato što bi Jure mogao zarađivati puno više novca da drži bar malo više pristojnih vina. Ali, eto, iz nepoznatog razloga, Jure ne želi držati širu selekciju dobrih vina.
Nono je toliko popularan da mora zauzimati visoko mjesto na ovoj listi. U Nonu, koji je jako velik, jeli smo barem četiri puta i sva je četiri puta bio prepun. I to ne samo vikendima. Nono priprema i ribu i meso, paste su solidne, izbor ulja dobar, vinska lista više nego korektna, posluga iznimno profesionalna. Pretkraj lanjske godine u Nonu smo jeli jednu od boljih istarskih salata od rakovica, fenomenalne martinčice s moćnog okusa poput bifteka i vrhunske listove s gradela, poslužene s odličnim salatama. Deserti su, nažalost, relativno neprivlačni. Vina su, srećom, veoma privlačna, od većine lokalnih favorita pa do ekološkog šampanjca Charpentier.
Buščina je legendarna konoba koju pamtimo iz raznih njenih faza, od trijumfalnih do pomalo neprofesionalnih. Fabijana Mijanović, osnivačica i dugogodišnja vlasnica Buščine, lanjskog se proljeća povukla iz posla i iskreno podržava nove voditelje ovog lijepo uređenog restorana u zaleđu Umaga. Prije četiri mjeseca u Buščini smo jeli odlične creske škampe, mala riblja predjela, carpaccio od brancina i fuže s tartufima. Hrana je dobra, ali može biti bolja; tekstura paste nije bila baš uzorna. Kruh je bio neprihvatljivo loš za lokal s tako visokom reputacijom. Nadamo se da su to popravili. Servis je, međutim, briljirao; srdačan kao u prijateljskom kafiću gdje vas svi poznaju, a profesionalan kao u hotelu s pravih pet zvjezdica.
Veliki Kantinon na rovinjskoj rivi izrazito je lokalni restoran, koji katkad kuha s doslovno dnevnim sastojcima: jednom smo ondje naišli na ražu koja je to jutro stigla u Kantinon pa smo, razumljivo, ručali ražu. Kuhanje je vrlo civilizirano, porcije znaju biti ogromne, a neka jela poput rižota s kamenicama i elegantne hobotnice s krumpirom kao da su došla iz viših, sofisticiranih restoranskih stilova. Izbor vina, i ulja vrlo je solidan, no cijene su netipično visoke za konobe.
Bokoon je slatka mala konoba u kampu u Funtani, sa srčanom, rustikalnom, jako ukusnom hranom, privlačnim toplim ambijentom i malim izborom pametno odabranih vina. Bokoon je usred golemog, masovno turističkog kampa uspio stvoriti atmosferu autentične istarske konobe.
Restoran velikog istarskog vinara Marka Fakina ima nekoliko strateških prednosti. Prva je spektakularan pogled s motovunskih zidina. Druga je standardnost u kuhanju. Jela s menija baziranom na mesu kojeg je prije tri ili četiri godine osmislio Zdravko Tomšić, kuhaju se precizno i s dobrim sastojcima. Biftek u teranu tipičan je primjer profesionalnog kuhanja u Fakinovoj konobi. Vinska lista ne sadrži samo Fakinova vina, što je pametno i moderno. Prije par godina na Fakinovoj smo terasi uživali u Agrapartovom šampanjcu.
Omiljena konoba Ivice Matoševića, jednog od osnivača moderne hrvatske vinske industrije, unatrag nekoliko godina postala je i jedan od naših dražih lokala u istarskoj unutrašnjosti. 2. Peron nije posve lokalno orijentiran; američki odležani steakovi među njihovim su popularnijim jelima i zaista su dobri. S druge strane, 2. Peron među prvima u Istri nabavlja sezonske lokalne sastojke i to one najvažnije, poput bijelih tartufa i divljih šparoga. Deserti su bolji nego drugdje, osobito instagramski atraktivne krostate.
Vela vrata blizu Pazina imaju prekrasnu terasu okrenutu prema šumi, smiješno niske cijene i jako ljubazne vlasnike. Hrana, nažalost, varira, zbog čega se Vela vrata nalaze pri kraju ove liste. Prije više godina ondje smo jeli prilično žilavu fiorentinu, dok smo lani u Velim vratima ručali izvanredne njoke s kokoši. Vela vrata imaju potencijal da uz točnije kuhanje i pažljiviju nabavu prerastu u nacionalnu gastronomsku atrakciju.
Malo selo je ultrapopularna konoba s prihvatljivim cijenama i dobrim sastojcima. Malo selo poznato je po bijelim tartufima, kao i po velikim komadima mesa,. Kobasice i ombolo serviraju se u gargantuovskim porcijama, prilozi su slasni i podjednako kalorični, vinska lista kratka, ali s ponešto vrijednih vina, poput Gran terana i Crne Grimalde, koja dobro prate jelovnik. Šteta je što u Malom selu tartufe ne ribaju pred gostima. Ribanje bijelih tartufa u kuhinji nema puno smisla.
Momjanska konoba u vlasništvu vinske obitelji Prelac jednostavna je, rustikalna i sasvim korektna. Rino uglavnom lokalnu hranu prodaje po prilično poštenim cijenama. Kažemo uglavnom lokalnu, jer Rino drži i nekoliko odležanih black angus steakova. Lani smo u Rinu ručali izvrsnu jotu i vrlo fine njoke sa šugom od srne i vepra. Rino,kao i Malo selo, ne riba tartufe pred gostima,. Nadalje, kao i većina istarskih konoba, Rino poslužuje prilično mediokritetski kruh. Na vinskoj bi karti trebalo još puno raditi.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
