Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
La Nostra Casa otvorena je prije pet ili šest godina u Ulici kneza Mislava blizu Meštrovićeve Džamije. Kad smo je prvi put posjetili hrana nije bila posve loša, prezentacije su bile efektne a vinska je karta sadržavala čak i etikete Angela Gaje.
Međutim, u nizu elemenata, od loše organizacije rada u kuhinji do preopsežnog menija, vidjelo se da Nostra Casu ne vode profesionalni ugostitelji. U proteklim je godinama La Nostra Casa uglavnom zjapila prazna, što pouzdano znamo jer skoro svakodnevno prolazimo kraj tog kvartovskog talijanskog restorana s uvjetno simpatičnom uličnom terasom: simpatičnom ako vas ne smeta buka tramvaja koji vam prolaze otprilike metar od stola.
Ovih smo dana ispred Nostra Case vidjeli crnu ploču s tipičnim jelima iz zalogajnica nižeg ranga: vinski gulaš s krumpirom, pileći file sa žara, špageti “bolognese” za manje od sedam eura i još pileći cordon bleu. Pileći cordon bleu u pouzdani je znak lošeg ukusa, kao i problema s troškovima.
Ne treba ni pitati kakve veze vinski gulaš, jeftini bolognese i pileći cordon bleu imaju s Gajinim vinima i s bilo kojom civiliziranom talijanskom kuhinjom.
Talijanski restorani u Zagrebu redovito ne uspijevaju. Carpaccio je jedina autoritativna iznimka; svi su se ostali pozatvarali ili degradirali nakon nakon par godina, bilo da je riječ o luksuznim projektima poput pojedinih hotelskih restorana ili o tratorijama. Čak je i nepretenciozni, simpatični Fellini odavno bankrotirao.
Zašto je to tako, kad znamo da svi vole jesti talijansku hranu? Zato što se talijanskom kuhanju u Hrvatskoj najčešće pristupa na razini Masterchefa i 3,2,1 kuhaj. A takav je pristup dugoročno osuđen na neuspjeh.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
