Stancija Kovačići na Rukavcu ima sve značajke boljih istarskih konoba, a s mesom znaju vrlo dobro

S istarskim konobama i u Istri treba biti pažljiv. Pojam se nažalost toliko izobličio, da sve i svašta može proći pod istim nazivom, a najčešće označava zaista amatersko kuhanje s lošim sastojcima, obavijenim pod starinsko tradicionalno kuhanje. Međutim, neki put pojam istarske konobe koje bi trebale predstavljati nepretenciozno kuhanje s najboljim lokalnim sastojcima, može preći i svoje geografske limite.

Značajni dio prirodno se nastanio s druge strane Učke, u Kvarneru. Iako ih je malo, neke od njih su vrijedne pažnje. Nakon današnjeg ručka, Stancija Kovačići svakako nam je pokazala kako spada u tu usku i hvalevrijednu grupu. Kovačići čine restoran i sobe za smještaj u malom selu Rukavac, nedaleko od Rijeke i Kastva. Restoran obuhvaća nekoliko manjih sala koje su zapravo vrlo starinski uređene, ali imaju određeni šarmantni duh vremena i prostora, što nije posve lako za postići. Odmah čim smo sjeli, za vrlo ugodan stol pokraj kamina, uzorna nas je konobarica ponudila pjenušcem, što smo preskočili, da bismo kasnije vidjeli kako na karti među ostalim, imaju Tomčev Diplomat na čaše.

Neloš početak. Iako je jelovnik prikazan na ulazu u restoran, on zapravo više služi kao nit vodilja, pisani jelovnik za stol nismo dobili. Kuhinja priprema jela za koja trenutno ima namirnice, što je pohvalno i plemenito, ali postaje vrlo nezgodno u nedostatku ispisanih dnevnih jela. Kako smo bili raspoloženi za mesna jela, naručili smo roastbeef i ramstek, iako je u ponudi i nekolicina ribljih jela. Stol do nas je naručio brancina u soli, koji se završavao pred gostima. U ponudi stoji i nekoliko sezonskih rižota i tjesetnina, riblji i mesni carpaccio te nekoliko jela od tartufa, koje smo preskočili.

Jelovnik je zapravo sažet, fokusiran i privlačno napravljen, što je gotovo uvijek dobar znak. Uz to se poštuju i manji lokalni dobavljači u većini jela, kako su nam rekli. Naš je ramstek međutim, bio iznimka budući da je došao iz Italije. Što apsolutno ne predstavlja nikakav problem. Oslanjati se samo na lokalne dobavljače govedine i junetine, nije uvijek najpametnija poslovna odluka. Roastbeef je apsolutno briljirao. Poveća količina tankih komada roastbeefa, položena je na vrlo dobar umak od meda i senfa, s primjerenom količinom sira i zanimljivog daikona. Sve je začinjeno s odmjerenom količinom soli i papra. I to je to. Jednostavno, zanimljivo i vrlo slasno, te još važnije mekano bez ijedne žilice. Možda mu je jedino nedostajala kakva zelena salata.

Glavno jelo poštuje sve procedure. Za stol smo dobili vruće tanjure, puno neodoljivih malih peciva u košarici za kruh, te je ramstek došao u atraktivnoj crvenoj Lava tavici. Još je atraktivnija bila crvena boja prilično lijepog i uravnoteženo pripremljenog ramsteka, rezanog na trakice. Ramstek je odležan 75 dana. Kao i kod roastbeefa, riječ je o profesionalno pripremljenom komadu mesa. Ono nije imalo niti jednu kapljicu “krvi”, što znači da je propisno odmorilo nakon pečenja, nije imalo niti jednu žilicu, te nije bilo žvakavo, a imalo je jako izraženi, bogati okus govedine i vrlo dobru Maillardovu reakciju. Uz to je posoljen krupnom soli, što nažalost nije standardna praksa u hrvatskim restoranima. Krumpir koji smo dobili je domaći i mjestimično tvrdkast, ali zapravo na njega što se tiče okusa nema nikakvih većih zamjerki. Souffle koji smo dobili za desert je odveć konvencionalan.

Hrana u Kovačićima je tako bogata, neiskvarena, iskrena i u većini slučajeva propisno napravljena. Kovačići su jednostavan i nepretenciozan restoran, s mnoštvom profesionalnih elemenata, kojima jednostavno podsjeća na neke od najboljih istarskih konoba, koje su prerušene u mnogo ambicioznije restorane. Mjesta za napredak naravno ipak ima. Poglavito u servisu vina.

Fantastični Krauthakerov Mercs, klasični bordoški blend merlota i cabernet sauvignona, došao je za naš stol ozbiljno pothlađen. Stoga smo morali čekati oko 15-20  minuta kako bi došao na radnu temperaturu. Izbor na čaše bi mogao biti nešto širi, ali vinska karta je sasvim solidna, s reprezentativnim etiketama Istre i Plešivice. A i cijene su korektne. Primjerice, Santa Elisabetta koja u velikoj većini restorana premašuje troznamenkasti broj, u Kovačićima stoji sedamdesetak eura. Očigledno je kako bi osoblje Kovačića trebalo položiti neki od tečajeva za sommeliere, kako bi više znali s vinima koje imaju u ponudi. Ostatak servisa je ugodan i zapravo iznadprosječan. 

STANCIJA KOVAČIĆI

Rukavac 51, Opatija

HRANA -4 VINA +3 SERVIS 4 AMBIJENT +3 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.