Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Carpaccio je prije šest ili sedam godina na meniju redovito držao dupli teleći kotlet težak nekih 300 grama ili više i debeo barem dva do tri centimetra. Obožavali smo taj flinstonovski komad mesa koji se, ako se dobro sjećamo, posluživao uz kućni čips. Onda je odjednom kotlet svih kotleta nestao s Carpacciova menija, s čime smo se prvo teško pomirili, da bi ga s vremenom zaboravili.
Ljudi nisu vjerni ni mnogo važnijim stvarima od debelih slasnih telećih kotleta. U utorak smo sjeli ručati u Carpaccio, koji je oko pola dva bio uobičajeno prepun. Crna je ploča bila posvećena teletini: lešo ossobuco, sporo pečena teleća prsa i naš već zaboravljeni dupli teleći kotlet. Odmah nas je preplavio val poletne, zadovoljne nostalgije pa više nismo razmišljali što ćemo jesti, automatski smo naručili omiljeni kotlet iz prošlosti. Koji i danas spada među najbolje pečene velike rezove mesa koje možete dobiti u Zagrebu.
Dakle, par centimetara debeo kotlet perfektno je kombinirao delikatni okus teletine i umjereno snažne arome roštilja, bio je mekan poput maslaca na sobnoj temperaturi, nenadmašno sočan i općenito briljantan. Kad bi ovakva teletina bila svakodnevno dostupna, nešto bismo se rjeđe bavili odležanom govedinom. Uz najbolji teleći kotlet u Zagrebu donijeli su nam klasični milanski rižoto sa šafranom.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
