Matsu je u samo godinu dana dramatično napredovao, i to u pravcu autentičnosti okusa. A ostao je jednako široko dostupan

Matsu je krajem 2022. krenuo kao dobar koncept panazijskog fancy restorana s vrlo umjereno azijskom hranom. Nigiri je bio odličan, losos vrlo dobar, ali curry se u prvoj verziji baš nije proslavio jer je bio preneutralan. Kao ni tom yum kha, koji je bio gotovo sladak.

Matsu je u početku radio slične greške kao i neki drugi panazijski restorani koji ciljaju najširu publiku poput Purple Monkeya. Takvi su restorani katkad nevidljivo azijski, što je apriorna logička pogreška.

Azijski restorani imaju smisla jedino ako prodaju hranu s bar donekle prepoznatljivim azijskim okusima i mirisima, koji su nužno distinktivni. Poslije prvih par mjeseci lutanja, ekipa koja operativno vodi Matsu u Domobranskoj ulici počela je pažljivo obilaziti najbolje azijske restorane u Zagrebu. Od Royal Indije gdje su se upoznali s pravim curryjem, do Tekke čije bi standarde svako tko želi raditi sushi ili wok obavezno morao upoznati. I tako je hrana u Matsuu krenula u gotovo autentičnom pravcu.

Matsu nismo posjetili nekoliko mjeseci, negdje od rane jeseni, sve do današnjeg ručka 23. siječnja kad je na zagrebačke ulice stiglo proljeće. Matsu je bio uobičajeno prepun, što nas nije iznenadilo. Iznenadio nas je međutim, tom yum kha, koji je bio pikantan kao da smo na Tajlandu, jako aromatičan i obogaćen finim enoki gljivama.

Nikad nismo mislili da će se jedan od najukusnijih hrvatskih tom yuma kuhati u restoranu kojem nije cilj rekonstruirati originalne azijske kuhinje, ali Matsuov se tom yum kha svojom nesputanom ljutinom uistinu uvrstio među najfinije hrvatske verzije najpopularnije tajlandske juhe.

Wok s kozicama također je bio jako dobar, umjereno umamiziran s mnogo rakova i bogatim umakom punim aroma, dok bi losos u teriyakiju mogao biti izvanredan kad bi Matsuova kuhinja riješila jedan manji tehnički problem. Oveći file lososa servira se mesom prema gore a kožicom prema dolje kako bi se istaknula slatka ljepljiva glazura teriyakija na lososu. Što sve ima logike.

Međutim, loša strana serviranja riblje kože okrenute prema dolje, prema tanjuru, jest da kožica nužno postaje ljigava, a morala bi biti hrskava. E sada, to se može riješiti tako da se i kožica glazira i okrene prema gore ili, malo komplciranije, da se kožica odvoji od filea, izravna između silicijskih ploča i zatim zapeče, kao što se to radi u Tekki. Uz taj mali, tek prividno složeni iskorak, Matsuov bi losos bio gotovo besprijekoran.

Matsu je i dalje veoma jeftin i za kvalitetu i za kvantitetu koju nudi. Dvije juhe, losos teryaki, wok s kozicama i butelju vrlo dobrog šampanjca Charles Heidsieck Brut Reserve platili smo 117 eura. Drugdje nam to ne bi bilo dovoljno ni za šampanjac.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.