Rovinj je nesporno jedno od središta hrvatske visoke gastronomije, s nekima od najznačajnijih restorana u zemlji i jedini grad s dvije Michelinove zvjezdice u Hrvatskoj. Rovinj je isto tako još uvijek pun fejkanih turističkih restorana na rivi. U Rovinju nije uvijek lako pronaći restoran u koje možete pojesti nešto jednostavno a da je skuhano korektno, svježe i precizno. Tu ne baš laku, ali izrazito važnu gastronomsku ulogu preuzima Rio, jedan od najsimpatičnijih bistroa u cijeloj Istri.
U Riu dugo nismo bili pa smo se nakon prekrasnog dana i razgledavanja Rovinja bez gužve i kiše, zaputili na staklenu terasu restorana u vlasništvu obitelji Pellizzer. Osim Ria, Pellizzeri uspješno vode i Puntulinu, Giannino te El Bugadur. Dok je ostatak restorana u gradu zatvoren ili poluprazan, Rio je tradicionalno krcat, podjednako strancima i lokalcima, što je pokazatelj da uspješni restorani mogu biti posjećeni u svako doba godine. I naš ručak u Riu bio je uglavnom uspješan.
Skoro sve što smo u Riu probali, osim jednog jela, bilo je izrazito ukusno, u dobrom smislu rustikalno i precizno. Namirnice nisu skupocjene, ali su svježe i dobro tretirane. Servis u Riu je simpatičan, čak i ugodno duhovit, a atmosfera pogotovo za sunčanog zimskog dana omamljujuća. Mi smo započeli s opako mineralnim i fantastičnim mariniranim srdelicama, uz koje smo dobili efektno i zabavno etiketirano maslinovo ulje obitelji vlasnika. Marinirane srdele vrlo su dobro otvorile ručak, dok su ravioli punjeni sirom ipak blago zaostajali.
Ravioli s crnim tartufima prilično dobro pripremljeni, okus umaka bio je previše tartufatast i jednostavno nam nije odgovarao. Na crnoj ploči nalazio se brancin u škartocu kojeg smo htjeli naručiti, ali je već oko tri sata popodne bio rasprodan pa smo uzeli jednostavni file brancina s krumpirom i povrćem. Brancin je zadržao sočnost i teksturu uz hrskavu kožicu, što je iznimno rijetko. Vrlo dobro je bilo i povrće, bogatog okusa kao i krumpir, a cijeli je tanjur dodatno živnuo uz nekoliko kapi sasvim korektnog maslinova ulja. Drugo jelo, domaći fuži s kozicama, školjkama i rajčicom, puno je bolja pašta od raviola.
Pašta je precizno skuhana, kozice prilično velike i mesnate, a umak doslovno arhaično domaći. Za mesna jela i deserte ovoga puta nismo imali snage, ali riblja jela u Riu pokazala su zašto je restoran uspješan nakon toliko godina. Vinska lista je kratka ali efektna za žanr od kojeg zaista ne očekujete velika i skupa vina. Bogati riblji ručak i dvije čaše vina platili smo 83 eura, što je pokazatelj da u Rovinju ne morate potrošiti cijelo bogatstvo da bi dobro jeli.
Obala Alda Rismonda 13, Rovinj
HRANA +3 VINO 3 SERVIS 4 AMBIJENT 4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.