Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Svojevremeno je u Importanne centru radio jedan tada megapopularni kiosk s pizzama Dario, koji i danas posluje na istom mjestu samo pod drugom upravom i moguće novim imenom. Nema tog posjetitelja Importannea iz tog njegova zlatnog razdoblja sredinom 90-tih kada je izgrađen kao prvi pravi shopping centar u Hrvatskoj, jedinstven i po činjenici što je prvi objekt izgrađen na dubini od gotovo 30 metara što je tehnika gradnje koju su u gradu Zagrebu kasnije koristili prilikom izgradnje podzemnih garaža, a koji, evo, nije probao barem jedan komad te Dariove fantastične pizze.
Pri tome nitko nije mogao ni slutiti da je taj Dario zapravo albanski ugostitelj Islami Shabini koji je promijenio ime kao marketinški trik, jer se pribojavao da bi ga ljudi tih poslijeratnih godina mogli početi zaobilaziti zbog njegove nacionalnosti. Strah je međutim u potpunosti bio neopravdan jer je ta njegova pizza bila toliko dobra, djeca su se upravo zbog nje počela radovati nečemu tako dosadnom poput odlaska u trgovački centar s roditeljima, da je nadilazila sve međunacionalne i vjerske razlike. Da je kojim slučajem ugostiteljski objekt nazvao i svojim imenom, postao sam sasvim siguran u to s ovom vremenskom distancom, ne bi ništa lošije radio. Te godine naime, jesu bile gadne po tom pitanju, ali pizza je bila sjajna!
Spomenuti gospodin, uzgred kazano, sada drži nekoliko drugih ugostiteljskih objekata u užem gradskom središtu te iako mu svaki dobro radi, a jela su mu i dalje ukusna, niti jedno mu nije poput one pizze na koju se pri samoj pomisli – baš kao i Prousta s madeleinom – momentalno transportiram u djetinjstvo i dane kada sam tamo išao s mamom po tenisice u jedan od rijetkih, moguće i jedini dućan koji je u to doba prodavao Nike robu.
Od jednog običnog komada tog jednostavnog talijanskog jela zbilja se ne može, složit ćete se, tražiti više od toga da vam okusom oslika cjelokupno djetinjstvo… Vremena su se međutim promijenila, a s njima smo se promijenili i Importanne ali i ja. Centar je nažalost toliko nazadovao da je od trgovačkog centra s pothodnikom postao – pazite molim vas ovo – pothodnik s par trgovina.
Dnevno kroz pothodnik prolazi između 250.000 i 550.000 ljudi, tvrde iz uprave tvrtke Importanne d.o.o. koja upravlja centrom i čiji je osnivač dr. sc. Ciril Zovko, istaknut na zlatnoj ploči kod ulaza u objekt, ali dok je taj centar još nudio bogatu trgovačku i ugostiteljsku ponudu, pa eto i tog mog Darija, a ovo je ključna razlika od današnjeg doba: mnogi od tih prolaznika znali su se tamo i zadržati. Situacija u ovo današnje doba nažalost je sasvim drugačija. Osim što je ponuda trgovina poprilično kriminalna, ni ona ugostiteljska nije, eto, puno bolja. Baš naprotiv!
U središnjem prostoru centra, odmah desno nakon što se spustite pokretnim stepenicama koje su nakon više godina napokon ponovno proradile, omeđen valjda svim mogućim u hrvatskoj registriranim sportskim kladionicama, nalazi se nešto što bi najbliže mogli opisati kao food court iako ni za jednu od te dvije riječi ne bih stavio ruku u vatru da odgovara stvarnom stanju stvari.
Umjesto mog lieblinga Darija sada se uz pizze prodaju i hamburgeri, sendviči pa čak i kebab, a na nekoliko okolnih kioska nude se bureci i druge pite te ostala jednostavna, ni malo primamljiva jela. Pekara međutim, ako ste se pitali, ne manjka! Po tome je Importanne Centar zapravo i metafora cijelog našeg društva koje je nastalo početkom devedesetih lijepo i novo, te je baš poput Importannea mnogo obećavalo i pružalo veliku nadu u budućnost ali kako se protekom godina malo od tih očekivanja ispunilo, pa se stagnirajući zapravo nazadovalo, sada smo evo spali na pekare i kladionice koje neumorno preuzimaju svaki slobodni kvadratni metar u državi. A to, nota bene, govori više o stanju nacije od svih onih Plenkovićevih izvještaja koje redovito i preko volje iznosi u Saboru RH ili istoimene Šprajcove emisije koju također preko volje, ali ne baš i redovito pogledam.
Za malo novca se prehranjujemo, jer nemamo, jasno, puno, mnogi nemaju ništa, a to što si kao pojedinci ali i narod time nanosimo veliku štetu zdravlju te smo po pretilosti u samom vrhu Europe, ne možemo nažalost nikako uvrstiti u tu računicu. Ali zato puno novca trošimo, misleći da je malo, na igre na sreću koje bi nas tobože trebale izvući iz loše ekonomske situacije, pa da se onda eto i zdravo hranimo, a ono što time činimo zapravo je upravo suprotno tome pa svakim onim Krupijer bacanjem kuglice u nekom zamračenom podrumskom prostoru ili odabirom pobjede Lazija u gostima sve dublje tonemo.
Ta dva biznisa stoga imaju sjajnu budućnost na našem teritoriju i uopće ne treba čuditi da sve više stranih fondova, sigurno ste primijetili, upravo u njih ulažu silne novce. Njihov uspjeh time je zagarantiran, baš kao i nešto što se potiho događa izvan fokusa javnosti jer je za sad to još uvijek ne-tema: naša propast! Importanne centar može nam poslužiti kao sjajan primjer svega toga…
Eh da, skoro sam zaboravio jer rijetko kada uspijem izdržati da prohodam do tamo, ali s duge strane centra, na izlazu prema Gradskom poglavarstvu, nalazi se valjda najgori McDonald’s u Zagrebu, vjerojatno i šire, u koji nisam želio ući ni da odem na toalet koliko mi se sve činilo prljavo i zapušteno, a kamoli da tamo nešto i pojedem. Šoferi ZET-ovih autobusa koji se tamo okupljaju u obližnjem kafiću rekli su mi da je ovo jedini McDonald’s u Zagrebu koji nema onu šifru za ulazak u toalet koju dobijete na računu kad nešto naručite, pa da eto slobodno uđem ako mi je sila, ali kako ipak nije bilo pitanje života ili smrti od toga sam ipak odustao. Ovaj sustav zaštite od neovlaštenog korištenja sanitarnog čvora; da ga učinite krajnje nepoželjnim, mnogo je, shvatio sam na licu mjesta, učinkovitiji od onoga uobičajenog sa zaključanim bravama…
Importanne Centar dio je Importanne Grupe u sklopu koje su još donedavno djelovali i brendovi Galleria Business Center u Smičiklasovoj i Royal Hotels & Resort, lanac hotela u Dubrovniku koji na svojim web stranicama predstavljaju kao ekskluzivni. U nastavku teksta pozabavit ću se s obzirom na rubriku vezanu uz shopping centre samo pitanjem ugostiteljske ponude u ovom prvom, pa svakako nastavite čitati jer taj donekle bolje funkcionira od njegova prethodnika, ali u nekoj skorijoj budućnosti svakako namjeravam posjetiti i ove dubrovačke hotele kako bih se neposredno uvjerio u taj na World Wide Webu proklamirani luksuz.
——-
Elem, Gallerija, sada Business Center a nekoć također Importanne, prošla je tijekom posljednjih desetak godina nekoliko rekonstrukcijskih ciklusa nastojeći pronaći novu svrhu postojanja nakon što su je ostali trgovački centri pregazili po pitanju brendova koji u zakup uzimaju poslovne prostore i neosporne činjenice da je privatni fakultet Vern, koji je centru sa svojom mladosti ipak davao neku živost, promijenio lokaciju te napustio njihove prostorije a SDP koji se također nalazi u blizini poprilično grohnuo kao stranka posljednjih nekoliko izbornih ciklusa pa teško da bilo čemu mogu pružiti novu perspektivu kada isto ne uspijevaju učiniti ni sebi.
Ono što Gallerija međutim ima, i zbog čega će se uvijek uspjeti nekako održati bez obzira na sve okolnosti i privući mnogo ljudi, to je izvrsna gradska lokacija od koje ste blizu zapravo svemu u užem gradskom središtu što vam može zatrebati i prostrana, prilično povoljna garaža s nekoliko podzemnih razina. To je svojevremeno spasilo i Kaptol centar koji se bio našao na rubu propasti, ali zahvaljujući tim dvjema komponentama zbog kojih su ga ljudi posjećivali i u doba kad nije ništa nudio, zadržavajući na taj način tu naviku odlaska na Novu ves, uspio se ponovno izboriti za status jednog od ugodnijih i humanijih trgovačkih centara u Zagrebu.
S vanjske strane shopping centra, da se vratim ponovno na predmetnu Galleriju, nakon kraćeg razdoblja tijekom kojega su bili zatvoreni, ponovno je otvorio jedan od najpopularnijih i boljih azijskih lokala u Zagrebu Saralee’s Thai Street Food. Pred tim kioskom s autentičnim okusima i mirisima tajlandske ulične hrane kakvi su Zagrebu godinama nedostajali, ponovno se stvaraju dugački redovi kao što je to bio slučaj dok su poslovali pod nazivom Khaos, ali s istom tajlandskom gospođom iza cjelokupnog projekta. To je otprilike podjednako dobra vijest za tu trgovačku mikrolokaciju kao činjenica da se nakon kraćeg razdoblja poslovanja, prostor u kojemu je nekoć bila Cantina trajno zatvorio za ugostiteljski posao i tako nas više ništa tamo neće podsjećati na tu poprilično ozloglašenu trattoriju. U prostor je uselio neki telekomunikacijski operater i tako trajno zameo trag na nešto čega se nitko pri zdravoj pameti ne želi prisjećati ako baš ne mora…
Na samom ulazu u Galleriju, nadalje, osim neke pekare vidno ograničene ponude nalazi se još jedan azijski restorančić nazvan po mudrom učitelju iz Karate Kida, a u kojemu, uvjeravali su me mnogi, sushi nije pretjerano loš. Prave te neke sushi role u kojima sushi nije narezan pa se jede poput klipića s nogu i u hodu, a u isto sam se nedavno i sam uvjerio. Zanimljiv je koncept, moram priznati, a ni okusu se nema što za prigovoriti, ali s obzirom na blizinu gospođe Saralee teško da ću u tom centru kada budem u potrazi za azijskom kuhinjom umjesto njezinog kioska posjetiti uvaženog Mr. Miyagija bez obzira koliko me njegova staloženost u tom filmskom serijalu impresionirala.
Na razini minus jedan, središnjem ugostiteljskom mjestu za cijelu Galleriju, nekoć je radio fast food Filip, a u čijim sam masnim starinskim hamburgerima kakve smo nekoć jeli na plažama po Jadranskoj obali, često znao utažiti glad i barem donekle pokušati zadovoljiti svoj apetit za junk foodom koji se kao uostalom kod svakoga povremeno javi, ali gospodin Filip kojega nikada nisam imao čast upoznati iako sam mu zahvalan za mnogo toga u životu, te mi je na neki način pandan Dariju iz Importanne Centra, okončao je nedavno taj svoj ugostiteljski pothvat.
Prostor je zatvoren, a sve ostale lokale na toj razini izuzev onih rezerviranih za kafiće, preuzeo je restoran Centro koji je nedavno napravio ključan potez za privlačenje gostiju zahvaljujući kojemu su, kako sam se protekli ponedjeljak za vrijeme radnog vremena osobno uvjerio, apsolutno uspjeli. Izložili su, naime, na više lokacija u centru pa i ispred samog restorana, jelovnik s ponudom i cijenama. Posebno ističući svoju dnevnu, cjenovno veoma prihvatljivu ponudu koja se sastoji od jela poput sarme s pireom za šest eura ili nekog drugog jela na žlicu po sličnoj cijeni.
Dok su ranijih godina izbjegavali tu praksu restoran je uglavnom zjapio prazan, a što je bilo veoma neobično s obzirom na činjenicu da se u Importanne Galleriji nalazio niz velikih tvrtki, Hrvatska turistička zajednica, tada još uvijek Vern i AWT, čiji se zaposlenici svi, bezbeli, negdje moraju prehraniti. U susjedstvu su i jedna marketinška agencija te starački dom iz kojega nije rijetkost vidjeti da obitelj povremeno izvuče svog pokretnog penzionera te ga upravo tu u restoranu Centro počasti kavom, nekom slasticom ili čak i ručkom… Njima pogotovo dobro dođe bolje istaknuta ponuda od onoga kako je prije bilo.
Da još nađu način da izlože svoju hranu kako bi je posjetitelji odmah mogli vidjeti, a što je zapravo standard za ovakvu vrstu restorana po shopping centrima, te možda još malo povećaju slova na meniju istaknutom ispred restorana, zadovoljili bi sve kriterije nužno potrebne za jedan funkcionalan restoran u trgovačkom centru koji bez obzira na kvalitetu hrane koja na ovakvim mjestima nije nužno visoka, svojim posjetiteljima ipak pruža mogućnost da ne moraju jesti s nogu već mogu u miru sjesti i predahnuti prije nego što će nastaviti pohod na dućane. Ili, u slučaju ove Gallerije koja se istima baš ne može pohvaliti do garaže, neke druge gradske lokacije, sobe u umirovljeničkom domu ili jednostavno natrag na posao…
Za razliku od njenog starijeg brata kod Glavnog kolodvora, to je ipak neki pomak prema naprijed u pogledu ugostiteljske ponude, ali još uvijek nije ni blizu onome što navode u svom marketinškom sloganu da su centar hrane, poslovanja i mode. Za sad su još uvijek ili evo ponovno, samo dobar kvartovski trgovački centar s tom sretnom okolnosti da im je kvart centar Zagreba.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
