CRVENI KARTON U restoranu Zlatka Dalića donijeli su nam ledeno hladnu carbonaru

02.12.2023.
| Luka Peranić

Varaždinski restoran The Family u petak oko 11:30 zvali smo valjda desetak puta. Nitko se nije javio na službeni telefon restorana, iako restoran uredno radi skoro cijeli dan. Zatim smo pokušali rezervirati stol online putem njihove web stranice. Opcija je bila zatvorena. Nakon više pokušaja kroz razne kanale, u 12:30 napokon se netko javio na telefon kako bi nam rekao da je u restoranu ogromna gužva i da je bukiran sve do ponedjeljka.

Iako nam je za dvije ili tri minute rezervacija ipak potvrđena mailom, kad smo došli u Varaždin i ušli u prilično veliku, solidno dizajniranu salu The Familyja punu nogometnih memorabilija, nitko nije imao pojma o njoj. Na kraju su nas ipak smjestili za stol rezerviran za tri sata kasnije. Kaos s rezervacijama nije jedini organizacijski problem u The Family, restoranu koji je u rujnu otvorio hrvatski nogometni izbornik Zlatko Dalić. Menadžment restorana očito nije spreman za veći obujam posla.

Jelovnik izaziva pomiješane osjećaje. Pola jelovnika je primjereno i čak zanimljivo, drugu polovicu čine neambiciozne i krivo protumačene verzije hrvatske nacionalne kuhinje. The Family se pokušava baviti popularnim internacionalim jelima koristeći bolje hrvatske sastojke, ali u tome baš ne uspijevaju. Pohvalno je što restoran u Varaždinu nabavlja sireve istarske Kumparičke i Latusov Veli Jože, i što se trudi koristiti crnu slavonsku svinju. Nije dobro što ne zna napraviti ništa s tim sastojcima.

Nijedno od triju jela koja smo probali nije uspjelo. Za predjelo smo naručili njihovu verziju carbonare koja se priprema s crnom slavonskom svinjom. Tjestenina, slanina i umak došli su za stol – ledeno hladni. Zaista nam se dugo nije dogodilo da u restoranu dobijemo posve hladno jelo. Ne znamo gdje je došlo do greške, ali sudeći po našem dotadašnjem kratkom iskustvu s The Family, rekli bismo kako je kriva organizacija.

Zatim smo naručili dvije vrste patke; konfitirani pačji batak sa zabatkom i suho odležana pačja prsa. Oba su jela blizu grozna. Uz pačja prsa dobili smo umak za kakav bi učenici u ugostiteljskim školama trebali ići na popravni. Navodni umak od crvenog vina zapravo nije umak. Želatinozna masa na našem tanjuru izgledala kao da je kuhinja otvorila Knorr posudicu s povrtnim temeljcem i samo ju izlila na tanjur. Nekakva košarica od krumpira i sira, valjda pokušaj modernističke interpretacije, također je bila bezokusna masa. Sama pačja prsa bila su najmanje loša, negdje na razini amaterskog kućnog kuhanja.

Pačji batak sa zabatkom imao je neugodno ljigavu kožicu koja je pokvarila cijeli tanjur. Isti grozni umak našao se i na tom tanjuru, ovoga puta preliven po podjednako lošem pireu od celera. Da je naša godišnja lista najlošijih jela izišla par dana kasnije, gotovo smo sigurni da bi se ovaj užasni umak našao na njoj.

Usprkos lošem kuhanju i lošoj organizaciji, The Family je vrlo popularan. Gotovo svako od 150 mjesta koliko ih restoran ima, bilo je popunjeno gostima koji su slavili diplome ili se okupili na obiteljskom druženju. Jasno je da dobar dio popularnosti The Family mora zahvaliti slavi svog vlasnika Zlatka Dalića, najuspješnijeg hrvatskog nogometnog izbornika u povijesti. No gastronomski gledajući, ovaj Dalićev pothvat nije nimalo uspješan. Loš ručak u The Family platili smo 69,20 eura.