Novi riječki restoran a’Vali korak je u dobrom smjeru. Ovako bi trebali izgledati restorani na Korzu 

Situacija na riječkom Korzu nikad nije bila depresivnija. Gotovo cijela glavna ulica grada zjapi prazna i zatvorena, a ponuda koja je ostala nije se mijenjala godinama i nije vrijedna mnogo pažnje. Pa ipak, a’Vali je potencijalno smjer u kojem bi se novi riječki Korzo mogao razvijati, s ozbiljnim pomakom u ponudi.

A’Vali je otvoren u prostoru bivše Brasserie As, koja je nudila prosječne marende za nevelike novce. Takav poslovni model donedavno dominirao je u riječkom ugostiteljstvu. Onda je otvoreno nekoliko ambicioznih restorana koji su činjenicom da su gotovo uvijek puni dokazali da potražnja postoji. Granica je pomaknuta i prosječne jeftine marende više jednostavno ne prolaze.

Ponuda u a’Vali na prvu se čini prilično nedefinirana. A’Vali je jedan od brojnih riječkih restorana koji misli da mora biti sve: kafić, slastičarnica, bistro i restoran u jednom. Tako kad uđete u lijepo i odmjereno uređen prostor, isprva ne znate gdje biste trebali sjesti želite li pojesti nešto konkretno. Iako ima dovoljno mjesta, a’Vali nije dovoljno jasno definiran, a nema nikoga da goste uputi gdje bi trebali sjesti. Jednom kad se odlučite, nadajući se da ste točno odabrali mjesto, sve kreće nabolje.

Jelovnik je srednje dugačak i nema nepotrebnih jela, a nekoliko se jela čini zaista primamljivima, poput svinjske bajadere, tjestenine, rižota ili hame. Lista predjela bi svakako mogla biti bolja i zabavnija. Naručili smo tris srdela koji nije funkcionirao najbolje. Frigana srdela u rumu je preslatka i podsjeća na fritulu, marimarinirane srdele u crnom vinu sa šljivama patile su od istog problema. Jednostavna srdela sa žara bila je sasvim dobra. Glavna jela su već bila puno bolja. Rižoto s porilukom i tartufima čekali smo dvadesetak minuta što je uvijek dobar znak. Na stol nam je došao tehnički lijepo pripremljen rižoto kremaste teksture i zavodljivog okusa. A’Vali ne koristi tartufatu što je dobro, ali tartufi koje su ribali na rižoto prije dolaska na stol bili su gotovo sparušeni, što nije dobro.

Bez obzira na sve, vidi se da u kuhinji radi kompetentan kuhar. Svinjska potrbušina dolazi s fino složenim krumpirom, pireom od celera i jabuke, gorušicom i nekakvim umakom koji podsjeća na demi glace. Na ovom tanjuru je sve bilo sasvim dobro, potrbušina je sočna i hrskava, krumpir školski pečen i poslužen, a celer i jabuka daju lijepu dozu kiselina. Umak međutim, nije dobar. Kao i kod srdela, nejestivo je sladak, toliko da ga nismo mogli jesti. Šteta, jer je teksturom bio vrlo privlačan.

Uz jela smo naručili i pomfrit od batata, koji je prilično dobar. Desert, kremšnita u nešto originalnijem obliku, glazirana bijelom čokoladom, bila je fantastična. Iako vinska lista nije dugačka niti se to očekuje od ovakvog restorana, izvrsno je što a’Vali svako vino koje drži toči i na čaše. Primjeren i solidan ručak, koji pokazuje u kojem bi se smjeru trebala  razvijati ugostiteljska ponuda na riječkom Korzu, platili smo 63 eura, što uključuje jedno predjelo, dva glavna jela, tri čaše Veraldinog refoška i jednu Colletijevog crnog pinota, i dva deserta.

A’VALI

Trg 111 Brigade Hrvatske Vojske 2, Rijeka

HRANA +3 VINO +3  AMBIJENT -4  SERVIS -4 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.