HIDDEN UNPLUGGED Bistro Denija Srdoča uspio nam je, dok nije imao struje, pripremiti odličan ručak na kojem je briljirao jesenski tartar biftek

U srijedu oko podneva Rijeka se povijala pod burom. Lokalne su radio postaje izvještavale isključivo o buri, zatvaranju Krčkog mosta, djelomičnoj zabrani prometa preko Kikovice i Oštrovice, i navodnim udarima vjetra od 140 kilometara na sat na području Bakra.

U Hiddenu Denija Srdoča, vjerojatno najboljem bistrou u Hrvatskoj, bura je ljuljala improvizirani stakleni vrt, a u jednom je trenutku glasno otvorila vrata. Petnaestak minuta nakon što smo sjeli, Hidden je ostao bez grijanja, svjetla, štednjaka i konvektomata.

Nešto se dogodilo sa strujom; glavna sklopka je iskočila i osoblje je nije moglo vratiti u radni položaj. Što da radite u restoranu u kojem se kuha na struju, a koji je upravo ostao bez struje? Prvoloptaški dogovor glasi: Ništa, potražit ćemo drugi restoran.

Umjesto da potražimo drugi restoran, s vrlo ljubaznim konobarom dogovorili smo sadržaj našeg hladnog ručka: jesenji tartar biftek, carpaccio od orade i vitello tonnato. Prije ručka donijeli su nam jako fini sourdough i bočicu Salvelinog ulja Aurum. Jesenji tartar biftek bio bi najbolji tartar biftek u Hrvatskoj kad bi se pripremao za stolom, ali i ovako je izvanredan.

Riječ je o višeslojnom pristupu tartar bifteku, i to doslovno višeslojnom. Hiddenov jesenski tartar biftek poslužuje se u zdjelici na čijem se dnu nalaze duxelles od smeđih i bijelih šampinjona. Zatim slijedi ručno kosana govedina pomiješana s bundevama, pa pjena od holandskog umaka, krema od sira i malo brdo vrlo tankog pomfrita, ustvari slame od krumpira. Krumpir su uspjeli ispržiti neposredno prije nestanka struje.

Gosti sami pomiješaju sadržaj zdjelice (baš kao što su Valsabbionovi gosti jednom davno sami miješali koktele od rakovice) i Tabascom reguliraju ljutinu. Okusi i teksture su fenomenalni i još su nas jednom uvjerili da gotovo uvijek kad prolazite kroz Rijeku vrijedi svratiti u Hidden.

Carpaccio od orade izgledao je Disfrutarovski lijepo, i bio pun citrusa, s nešto umamija, dok je kremasti vitello tonnato s puno pikantne rikule i još više naribanog sira pokazao zašto se radi o jednom od najpopularnijih sjevernotalijanskih jela svih vremena.

Uz hladan i izvrstan ručak u Hiddenu popili smo dvije čaše Charlesa Heidsiecka, butelju australskog chardonnaya Giant Steps i čašu argentinskog chardonnaya Catena Zapata. Restoran nam nije htio ništa naplatiti, jer smatraju da je nestanak struje njihova pogreška, budući da su sve druge zgrade u ulici imale struju.

Hidden je ovim improviziranim ručkom od hladnih predjela pokazao dvije stvari. Prvo, da se profesionalci, oni pravi, koji znaju svoj posao, uvijek mogu snaći i da ne postoje uvjeti u kojima restoran ne može bar donekle raditi. I drugo, Hiddenova kratka lista hladnih predjela neodoljivo je privlačna, kao i skoro sva jela na njegovim menijima.

Jedina pogreška, nipošto neozbiljna, jest činjenica da Hidden, koji se definira kao Wine Bistro, ne poslužuje sir. Tražili smo par feta sira da bismo završili vino. Konobar je objasnio da još nemaju sir i da upravo pregovaraju s dobavljačima. Bistro s vinskim barom naprosto mora držati sir. I to jako dobre sireve. Nadamo se da će Hidden što prije ispraviti ovu strukturalnu pogrešku.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.