Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sredinom studenog počinje istarsko restoransko i turističko zatišje. Na Googleu uz imena niza poznatih istarskih restorana piše Privremeno zatvoreno. Istarski se restorateri, kao i neki vinari, do početka prosinca odmaraju. S jedne strane to je šteta, jer je Istra u ovo doba godine prepuna najukusnije moguće robe od bijelih tartufa i vrganja, do mladog ulja i genijalnih riba, rakova i školjki. Međutim, razdoblje između 15. i 25. ili 30. studenog u Istri zaista jest najpustije u cijeloj godini, uz period od 15. siječnja do 1. ožujka.
Kad smo u ponedjeljak navečer šetali oko savudrijskog hotela Kempinski i zatim apartmanskim naseljem Alberi, doslovno smo čuli zvuk tišine. Što je genijalan, dubok osjećaj ali ne doprinosi punim restoranima. U toj i takvoj poluopustjeloj Istri, konoba Nono u Petroviji kraj Umaga uporno i uspješno radi. Pojedini lokalni konoseri kažu da je Nono uz Trošt i Viking vjerojatno najpopularniji istarski restoran. Tu bi negdje trebao biti i Stari podrum u Momjanu.
Nono je zasluženo popularan, u što smo se i danas uvjerili. Za predjelo smo naručili izvrsnu salatu od rakovica, koja je imala neobično čvrstu, gotovo mesnatu teksturu i eterični slatkasti okus. Trilje na savor sjajan su otklon od uobičajenih srdela na savor: jodirani okus malih trilja odlično se složio s kiselinom octa i slatkoćom povrća iz savora. Martinčice na grilu imale su okus bifteka: riječ je o inače izrazito mesnim gljivama, koje su u Nonu ispekli upravo perfektno. Martinčice smo pokapali s mladim umaškim uljem Villa Olive, semaforski zelenim i jako pikantnim.
Naposljetku, veliki listovi od oko 400 grama svaki pekli su se na otvorenim gradelama na Nonovu ognjištu, da bi postali raskošno kremasti. Uz listove smo pojeli veliku zdjelu svih mogućih zelenih i crvenih lisnatih salata, koje su bile fenomenalno svježe i intenzivno ukusne.
Deserti nisu posve loši, ali bitno zaostaju za slanim jelima: vrijeme je da istarske konobe počnu slati svoje slastičare, pekare ili kuhare koji imaju afiniteta za deserte, na profesionalne tečajeve. Vinska lista veoma je solidna kad je riječ o lokalnim vinima, ali nije razočaravajuća ni kad u šampanjcima, pa Nono tako drži vrlo dobar ekološki šampanjac Charpentier, kao i Dom Perignon.
Mi smo pili Veraldin ružičasti pjenušac, Tomazov Sesto Senso , Bastianovu Malvaziju i Radovanov Refošk. U Nonu je u utorak oko pola tri kad smo odlazili, jelo nekoliko desetaka ljudi. Što je senzacionalno za ručak u Istri početkom tjedna i sredinom studenog. Veoma dobar, obilan i zdrav ručak za dvoje s mnogo vina, platili smo 176 eura.
Umaška ulica 36, Petrovija
HRANA -4/5 VINA +3/5 SERVIS -4/5 AMBIJENT -4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
