Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Teško je ljudima izvan Rijeke objasniti što znače ćevapi kod Fadile, kako se kolokvijalno naziva neugledna pečenjara Park na Zametu. Kod Fadile, iako sam i ja priznajem premlad da bih uistinu shvatio njezinu legendu, jednostavno predstavlja sinonim za riječke ćevape već valjda nekoliko desetljeća.
Fadila je othranila milijune riječkih radnika u vrijeme najsjajnijeg riječkog industrijskog doba. I ne samo radnika. Obitelji, studenata, turista i znatiželjnika. Kod Fadile bi značilo otići pojesti nešto dobro prije utakmice na Kantridi, nakon posla kad se nema nikakve ideje što bi se moglo za ručak, nakon treninga…zapravo u bezbroj slučajeva, Fadila je uvijek bila tu i nadohvat ruke.
Tko je zapravo Fadila? Legendarna vlasnica pečenjare Park Fadila Tokalić u Rijeku je došla iz Bosanske Gradiške sa suprugom Muhamedom Tokalićem. Pečenjara Park stvorena je kao zajednički projekt prije više desetljeća: Fadila za štednjakom, Amil kao konobar koji osobno zna svakog gosta i svaku specifičnu narudžbu. Zajedno su izgradili mit Fadile, pečenjare koja je postala poznata i izvan Rijeke. Što je točno stvorilo taj mit, morat ćete pitati nekog od starijih stanovnika Rijeke i Zameta. Mogu jedino pretpostaviti da je to bio spoj osebujnih karaktera vlasnika i beskompromisnog odnosa prema poslu i sastojcima i receptura koje su donijeli iz svoje domovine.
Nažalost, danas se originalna Fadila više ne može ni komentirati. Fadila Tokalić preminula je 2018. godine, a pretpostavljam da Park pečenjaru danas drže neki novi vlasnici. Svejedno, otišao sam za ovaj uistinu zabavan serijal potrage za najboljim kvarnerskim ćevapima i u ovo kultno mjesto, u znak poštovanja prema preminuloj gospođi Fadili. Prostor je isti kao uvijek, trošan i iz vremena kad su bili popularni neki drugi stilovi.
U lokalu dominiraju crno-bijele pločice visokog sjaja, limene stolice i ogromni crveni kauč koji je zapravo vrlo udoban s obzirom koliko je ljudi na njemu sjedilo. Uređenje je nepobitni dio šarma ove pečenjare, ono je odraz jednog izgubljenog vremena koje nikad neće vratiti, bila to dobra ili loša stvar. Fadilin odlazak nije značio i pad popularnosti njene pečenjare, ona je i danas izuzetno posjećena, kad smo došli oko podneva lokal je već bio pun gostiju koji su uzimali porcije za van i unutra.
Park nudi samo ćevape, s raznim dodacima poput luka, ajvara ili kajmaka. Ostalih kvazimodernih izmišljotina ovdje nema. Ćevap je kralj i gotovo. Razlika je jedino u veličini porcije i u dodacima. Kad smo naručili naše porcije za van, velika piramida ćevapa već se pekla na grilu. Bez obzira na gužvu, ćevape smo čekali otprilike desetak minuta i platili sedam i pol eura po porciji, koja uključuje deset ćevapa i lepinju. Pa smo nakon kratke vožnje od tri minute koliko nas dijeli od Parka došli doma i nakon podužeg vremena ponovno probali ćevape o kojima i danas kruži legenda da su najbolji u širem riječkom području.
Odmah da razjasnim jednu stvar. Ovi današnji nikako ne mogu biti najbolji. Za Fadilu u njezinim najboljim danima zaista ne mogu tvrditi, s obzirom da sam ih probao kao dijete koje ne poklanja previše pažnje okusu mesa i lepinje. Današnja pečenjara Park je jedna sasvim prosječna pečenjara koja prodaje beskarakterne ćevape, bez ikakvih emocija ili posebnosti. Ćevapi su čisti flatline u odnosu na ostale koje smo probali u ovom serijalu.
Lepinja nimalo ne pomaže, jer je prespužvasta. Kajmak je poslužen potpuno zaleđen, dok je ajvar tek korektan. Prepostavljam da dio gušta pri odlasku u Park znači doživjeti jednu drukčiju atmosferu, atmosferu mjesta na kojem konobar goste naziva šefe i majstore, i jednostavno se prisjetiti kako je to nekad bilo dok je Fadila za grilom pekla valjda milijune porcija. Ukoliko idete samo zbog uživanja u ćevapima ćevapa, u Rijeci i okolici ima nekoliko boljih opcija.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
