U Sopalu jedemo relativno redovito, pratimo njihove menije i podržavamo njihov entuzijazam za kreiranje jedne od najzanimljivijih lista prirodnih vina u Zagrebu. Kao i svaki restoran, imao je svojih boljih i lošijih dana, a ono što Sopal jest – bistro ali ujedno i “samo” wine bar – nešto je što bi trebalo jasnije komunicirati. No, ono što nije sporno, chefica Katarina Vrenc kuha ukusnu i slasnu hranu.
I udahnula je novu, progresivnu i vibrantnu notu ovom mjestu. To je sada, nakon godinu dana od kada je preuzela poziciju chefice, kristalno jasno. Iako, taj rezultat s promišljenim, nježnim i znatiželjnim vodstvom, nije iznenađujući. Jesenski meni je pametno složen, s daljnjim naglaskom na more ali i nezaobilaznim mesnim i iznimno zanimljivim nemesnim opcijama.
Meni je dovoljno razigran, ali istovemeno i dovoljno klasičan da si možete složiti iskustvo kojem težite. Svoje su mjesto trajno zauzele njihove popularne mušule u jusu, a file pagara savršeno je ispečen i dolazi u kombinaciji s grahom i ukiseljenim motarom. Janjetina s komoračem nešto je klasičniji izbor, ali zato ražnjići vratine plivaju u slatko-kiselo-aromatičnom jiw jaew, tajlandskom umaku. Vratina je izvana hrskava, unutra mekana, a jiw jaew umak ovoj inače prilično standardnoj namirnici udiše život.
Jeli smo jednu od najboljih inačica ajvara koju smo ikad imali priliku jesti u Zagrebu – s komadima pečene paprike, savršeno obrađenog patlidžana, pestom i mungo grahom, koji gospođa Vrenc prokuhava, i onda satima suši i dimi kako bi postigla hrskavost koja ovom kremastom jelu daje savršenu protutežu. Gospođa Vrenc na meni je uvrstila i lavlju grivu, inače jednu od najljekovitijih gljiva, u mole umaku od rogača, s fermentiranim crnim češnjakom.
Desert je oduvijek bila sporna Sopalova točka. I dok smo uvijek za pomicanje granica i istraživanje, jelo naprosto mora biti i ukusno, što se nije uvijek dešavalo. No, fior di latte s fermentiranim breskvama vjerojatno je najbolji desert kojeg smo tamo jeli.
Sopal treba centru Zagreba. Ovo urbano, zabavno i zanimljivo mjesto i dalje je jedino mjesto u gradu gdje u kasno doba, iza 22 sata, možete zaista fino jesti ili samo popiti čašu nekog zanimljivog vina. Šteta je samo što je u toj namjeri da oživi zagrebačnu kasnu restoransku scenu, prilično usamljeno.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.