Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Scarpetta je jedini korektan restoran ikad otvoren blizu Svetica i pokraj Ekonomskog fakulteta. Doslovno jedini, što je njena strateška prednost. Strateška Scarpettina slabost jest oslanjanje na Carpacciov jelovnik.
Carpacciovom vlasniku Vladi Lisaku i maitreu d’ Borisu Prosenici koji, usput govoreći, obojica stanuju relativno blizu Scarpette, mora da je zabavno čitati Scarpettin meni, koji se velikim dijelom doima kao da je došao iz njihova restorana. Struktura je slična, kao i jela; prvo par carpaccia, pa vitello tonnato, pa bruschette, pa juha od rajčica i minestrone, pa paste i rižoto koji kao da su preneseni iz Carpaccia, pa poznata mesna i riblja jela, uključujući brancina u cartocciu, jedno od potpisnih Carpacciovih recepata još od 2010. godine.
U Scarpetti smo prvi put jeli ovog proljeća i nije bilo loše: rižoto od škampa bio je vrlo ukusan. Zatim smo tijekom najvrućeg ljeta ručali brancina, koji se trebao kuhati u društvu sezonskog povrća, što se nažalost nije dogodilo. No, taj nam je ručak ostao u dobrom sjećanju jer je vani bilo barem 35, a Scarpettin je air condition radio upravo savršeno.
Ove je nedjelje pak Scarpetta ostavila najbolji dojam dosad. Osim standardnih jela s carpacciovskog menija, Scarpetta je danas kuhala goveđu juhu, jadranske lignje s blitvom, hobotnicu s povrćem, ovaj put sezonskim, teleću i janjeću koljenicu: vrlo solidan izbor za nedjeljni ručak. Naručili smo minestrone, koji nije bio loš ali bi bio bolji s par strugotina parmezana i kojim listom mladog zelja ili kelja. Hobotnica je bila odlična, mekana, sočna, s finim, slatkastim pečenim kockicama krumpira, slatkim malim rajčicama i jako dobrim maslinama s košticom. Današnja je hobotnica najukusnije jelo koje smo dosad probali u Scarpetti. Scarpetta je na dobrom putu.
Čini se da se počela emancipirati od Carpaccia, što je jedino ispravno. Sada bi, naravno, trebalo sastaviti novi, originalniji fiksni meni i pobrinuti se za zaista dobar kruh. Selekcija slasnih i hrskavih kruhova spada među strateški bitne elemente bilo kojeg boljeg talijanskog restorana. Vinska karta veoma je privlačna. Pili smo šampanjac Lanson Black i Pinot grigio Cantine Terlan. Servis je zaista uzoran, neviđen u istočnom Zagrebu. Scarpetta je sve uspješniji kvartovski restoran, s puno prostora za napredovanje. Ručak u Scarpetti s vinom platili smo 84,50 eura.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
