Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Posljednja odluka Vrhovnog suda New Yorka kojom se odbacuje prigovor koji je Diageo uložio na Diddyjevu tužbu, dalekosežna je odluka koja bi se lako mogla odraziti ne samo na Diageo nego i čitavu industriju jakih pića. Možda i daleko šire.
Podsjetimo o čemu se radi u slučaju koji pratimo već nekoliko mjeseci. Sve je krenulo kad je Sean Diddy Combs, poznati reper i vlasnik nekoliko brandova vina i destilata, tužio Diageo tvrdeći da korporacija “zanemaruje njegove brandove zbog rasizma“.
U podnesku koji je Combs Wine and Spirits predao njujorškom Vrhom sudu stoji da Diageova tvrdnja kako njeguju “najinkluzivniju i najraznovrsniju kulturu koja omogućuje bolje poslovanje i bolji svijet” zapravo samo “upadljivo uključuje slike svojih crnih partnera u reklamne materijale i objave za tisak stvarajući time tek iluziju uključivosti.” Ili jednostavnije, da je “Diageov jezik različitosti i jednakosti običan poslovni trik i potpuno lažan.”
Sukob se u osnovi odnosi na dva branda, vodku Ciroc i tequilu DeLéon koji su u suvlasništvu Diagea i Combsa. Combs je iznio tvrdnju da je osobno značajno ulagao i doprinosio kampanjama, dok je Diageo trošio novac zarađen upravo na tim brendovima ulažući ih u druge brendove u portfelju, a njegove sustavno zanemarivao. Diddy konkretno optužuje kompaniju da je njegove brendove istodobno zanemarivala i “tipizirala ih specifično za crnu publiku” što smatra rasističkim.
Diageo je na te optužbe reagirao vrlo rezolutno i jednostavno. Raskinuli su ugovor s Diddyjem Combsom i njegove brendove doslovno preko noći isključili iz svog portfelja. Naime, iz Diagea je naglašeno da su “posebno povrijeđeni kontekstom tužbe koja se ne odnosi na samu poslovnu nesuglasicu oko brendova nego je sve predstavljeno kao rasistički pristup kompanije“.
Uslijedila je i pravna reakcija, prigovor Vrhovnom sudu New Yorka kojim se traži odbacivanje osnovanosti Diddyjeve tužbe. Diageo svoj ključni argument da je Diddyjeva tužba lažna i da je riječ o pokušaju iznude, temelji na činjenici da je Diddy od zajedničkih brendova u 15 godina suradnje uprihodio oko milijardu američkih dolara, dok je njegov ulog bio samo tisuću dolara naspram 100 milijuna koje je uložio Diageo. Uz to je napomenuto kako je “Gospodin Combs čitavo vrijeme ucjenjivao Diageo nerazumnim financijskim zahtjevima prijeteći kompaniji javnim sramoćenjem.“
No, sudac Vrhovnog suda Joel M. Cohen odbacio je Diageov prigovor otvorivši put “daljnjoj istrazi u cilju otkrivanja dokaza da kompanija nije podržavala Combsove brendove na jednak način kao i ostatak svog portfelja.“
Iako se tehnički gledano radi o proceduralnoj odluci Suda, ona je donesena u kontekstu visoke osjetljivosti američkog društva, a sve više i ostatka svijeta, na bilo kakvu isključivost ili iskorištavanje različitosti, posebno po pitanju rasnog konteksta. Realno, rijetko koji američki sudac bi se usudio stati na put nekoj istrazi koja uključuje dvojben odnos prema tamnoputim osobama. Iako je doista činjenica da u ovom slučaju apsolutno nitko ne može unaprijed tvrditi da je bilo koja od strana u sporu u pravu ili u krivu.
Riječ je o vrlo osjetljivom pitanju koje balansira između poslovne i političke korektnosti, a konačna presuda, posebno obrazloženje presude u sporu, bez sumnje će biti element koji će se itekako morati uzeti u obzir kod kreiranja svih budućih poslovnih odnosa ne samo u industriji jakih pića.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
