Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Atmosfera u konobi Vela Vrata je krajnje prijateljska i nepretenciozna. Što to zapravo znači? Kad dođete u mjestašce Beram pored Pazina, prvo dobijete dojam da su lokalni stanovnici tog predivnog mjesta potpuno neopterećeni vanjskim problemima.
Zatim se zaputite u spektakularni ambijent Velih Vrata okruženih zelenilom u kojem je fenomenalno provesti ranoljetnu večer. Konobarice Velih Vrata potpuno su opuštene, ali nisu šlampave u poslu, a ta razlika se uvijek vidi. Mogli smo sami izabrati stol, popričati s njima, pitati za nešto dodatno izvan jelovnika, a na sve naše zahtjeve odgovorile su s dozom pažnje i senzibilnosti. Vela Vrata kao da su pronašla prilično zahtjevnu ravnotežu uslužnosti i nenametljivosti.
Hrana je zaista izvrsna. Prvo, restoran ima reduciran uzak i primjeren jelovnik. Na njemu se opravdano ističu Kumparička sir, carpaccio, razne salame, domaće tjestenine, fritaje i steakovi poput ramsteaka, fiorentine, t-bonea, a ima i ponešto jela po narudžbi kao što su janjetina iz padele i pečenje od boškarina. Drugo, nema fejkanih stvari i lažnih okusa.
Kuha se domaće i jednostavno, ali bez većih tehničkih pogrešaka. Treće, sve je vrlo jeftino. Ručak nas je stajao otprilike 45 eura bez pića, što nam se odavno nije dogodilo. Nismo mogli odoljeti pa smo naručili porciju Kumparička kozjeg sira, koji je genijalan, kao i salama od boškarina.
Uz to smo dobili i navodno domaći kruh, koji je ipak mogao biti ponešto bolji za jednostavnu konobu, ali je zato bezimeno maslinovo ulje, također domaće, ispravilo sve greške. Pa smo pitali što imaju u nekoj dnevnoj ponudi jela, ako je imaju, i dobili odgovor kako je danas to teleće pečenje s restanim krumpirom. Ovdje se restoran malo pogubio pa smo dobili mrvicu prežilavo meso i nekakav ne baš dobar starinski umak, ali cijelo jelo je spasio uistinu odličan restani krumpir koji nam ne bi smetalo češće jesti. No, glavna zvijezda ručka su ipak bili domaći njoki s kokoši.
Ovo jednostavno jelo imalo je apsolutno sve okuse koje očekujete da bi jelo na mjestu poput Velih Vrata trebalo imati. Nije patilo od viška masnoće, domaći perfektni njoki kuhani su u sekundu, što nismo često dobivali ni u puno skupljim restoranima, a meso kokoši se moglo rezati vilicom. Ovo je jelo zbog kojeg bismo se češće vozili lijepim istarskim cesticama do Berma. Deserti nažalost nisu odveć ambiciozni, pa ih nismo imali želje naručiti. Prilično je pohvalno i to što svi tanjuri dolaze topli na stol.
Ono što nije tako pohvalno je što sva vina drže na istoj temperaturi u istom hladnjaku, pa smo dobili skoro ledeno crno vino, što je teški minus. Ako se restoran već trudi održavati dobru temperaturu tanjura, trebao bi održavati i ispravnu temperaturu vina.
Kad bi poradio na detaljima poput boljeg kruha i mrvicu boljeg mesa, te više pažnje posvetio vinima, Vela Vrata bi postao jedan od najboljih istarskih jednostavnih restorana, ali i ovako je prepun. U četvrtak predvečer u restoranu je bilo četrdesetak ljudi. Vrhunski istarski sir i salamu, dvije porcije glavnih jela i butelju crnog Ottocenta platili smo skromnih 99 eura.
Beram 41, Beram
HRANA -4 VINO 3 SERVIS +4 AMBIJENT +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
