Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Između njujorškog Broadwaya i Osme avenije na 55. ulici, godinama se nalazio onaj Soup Nazi koji je svjetsku slavu stekao zahvaljujući seriji Seinfeld. Tvorci serije, Jerry Seinfeld i Larry David, ismijali su u jednoj epizodi njegova stroga pravila za naručivanje juhe, koja su se sastojala od jasno definiranih uputa za ponašanje kupaca, poput odredbe da trebaju stati skroz lijevo u red prije narudžbe, novac moraju unaprijed držati spreman u ruci, po mogućnosti novčanice sitnije od deset američkih zelembaća, znati točno što žele naručiti bez podpitanja, i nakon što daju narudžbu moraju se bez oklijevanja skloniti skroz udesno i tiho čekati da ih se prozove.
Nipošto, a ovo je vrlo važno – shvatio je to George Constanza na vlastitoj koži kad mu je uskraćena juhica – ne trebaju tražiti više kruha od onoga što je armenijski imigrant Ali “Al” Yeganeh, po kome je taj lik napravljen, procijenio kao dovoljnu količinu ugljikohidrata za jednu porciju. Ono što je u New Yorku 55. ulica između Broadwaya i Osme avenije, to je u Zagrebu, shvatio sam u proteklih par tjedana, postala ulica Pod Zidom, a Soup Nazi iz našeg sokaka, barem kad su u pitanju stroga pravila o naručivanju – novi je vlasnik u pečenjari pilića ‘Ivo’!
‘Nema pilića za vas!’, galamio je na dvije starije gospođe koje su očito napravile neki previd prilikom naručivanja, a gospodinu koji je stajao malo u pozadini konkludentnom radnjom podizanja ruke u znak pozdrava i važnim kimanjem glavom (možda je čak i malo namignuo), dao do znanja da ne treba brinuti. Njegovi pilići ga čekaju na sigurnom.
‘A, carskog?’, pitala je jedna od one dvije gospođe na koje je ranije galamio, a koja zapravo uopće nije htjela piletinu već carsko meso koje se također nalazi u ponudi iako nije ni približno popularno i prodavano kao pečeni pilići u malom prostoru odmah kraj ulaza na donju razinu tržnice Dolac.
Pilić Nazi je na taj upit malo zastao, razmislio (doduše samo o carskom, ali ne i o svom ponašanju i brzopletosti u zaključivanju) i rekao da carskog ipak ima. Pilića, međutim, a ni masti koju mnogi traže kao dodatak, pa čak donose vlastite zdjelice kako bi dobili što više te slasne tekućine koja najmanje za duplo poboljšava okus svakog pilića, za njih eto ovaj put nema.
Ponavljam: nisu ih ni željeli!
‘Trebali ste ranije naručiti…’ pojasnio im je sasvim bespotrebno neka od svojih strogih pravila koja donedavno na toj adresi nisu postojala, a do pečenih se pilića, a svakako do pripadajuće masti i carskog dolazilo bez ikakvih poteškoća, pravila naručivanja i ponašanja, ili Bože mi oprosti dodatnih zajebancija. Pilića je donedavno bilo za sve koji su tijekom radnog vremena pristupili njihovom prozorčiću, ali vremena su se očigledno promijenila i ta naizgled obična radnja sada počinje i previše podsjećati na humorističnu seriju. (Čitaj dalje da vidiš kako je do toga došlo, a na pitanje zašto – e, na to nećete pronaći racionalan odgovor nigdje pa ni u ovoj priči).
——-
Elem, ulica Pod zidom koja je ime dobila po tome što se nalazila ispod južnog kaptolskog zida, a zadržala ga je i nakon obnove tržnice Dolac i rušenja tog zida, u posljednje vrijeme jedna je od najspominjanijih ulica u gradu. Ne mislim samo na ekskluzivnu informaciju koju smo prije par dana objavili na Kultu Plave Kamenice, da Borna Janeš seli restoran Ficlek iz ove ulice na Dolac, u prostor nekadašnjeg restorana Kerempuh, a koju su nakon nas, naravno bez one iritantne obveze navođenja izvora, prenijeli i svi ostali portali koji se između ostaloga, onako usput, bave i gastronomijom.
Nisam samo na to mislio ali nije na odmet da spomenem, već i na nestranačku zastupnicu u Gradskoj skupštini Dinu Vasić koja je nedavno dala prijedlog da se u toj ulici, koja je po njoj već godinama vrlo zapuštena i zanemarivana, pa je čak naziva i slijepim crijevom povijesnog centra Grada koje se koristi skoro pa isključivo kao opskrbni put tržnice, zabrani parkiranje vozila te da se cijela ulica, pazite molim vas ovo, trajno zatvori za promet.
Ne bi bilo nikakvog negativnog utjecaja na protok prometa s obzirom da gospodarski subjekti koji ulicu koriste za svoju djelatnost, tvrdi zastupnica, iste potrebe mogu ispuniti u za to predviđenim vremenskim blokovima tijekom dana ili koristiti prilaz za dostavna vozila sa sjeverne strane Tržnice Dolac, a s obzirom na tendenciju proširenja pješačkih zona u centru Grada Zagreba, Ulica Pod zidom trebala bi biti logičan nastavak tog projekta.
Tek tada bi, poentira gospođa zastupnica, ulica Pod Zidom u potpunosti iskoristila svoj potencijal i postala jedna od najljepših ulica u strogom centru.
Eh da, skoro sam zaboravio, treća stvar koja se u posljednje vrijeme vezala uz ovu ulicu, osim selidbe Ficleka i nove prometne regulacije, najavljeno je otvaranje Bread Cluba do kojega, kako se čini, ipak neće doći. Barem ne tako skoro kako piše na njihovim ulaznim vratima…
Ono čemu se, međutim, još uvijek nije posvetilo dovoljno pažnje, pa ću isto evo osobno učiniti pa neka prenosi tko god poželi, a najdraže bi mi bilo kada bi predaja išla usmenim putem, činjenica je da je u pečenjari Ivo odnedavno novi gazda preuzeo vođenje poslovanja. Prijašnji vlasnici, kako sam doznao, bili su njegovi roditelji (Ivo po kojemu se radnja zove je vjerojatno gospodinov otac, malo manje vjerojatno majka), a sve operativne poslove pripreme i prodaje pilića, te naravno i dosipanja masti preko pilića ili u posudicu, najčešće praznu bočicu Pago soka, bili su prepustili vjerojatno najljubaznijoj gospođi u povijesti prodaje pilića koja,nota bene, i dalje tamo radi.
Uloga te tete se, međutim, s dolaskom novog menadžmenta znatno promijenila. Sada je ona samo izvršitelj njihovih zamisli, a sve važnije odluke, poput onih o tome tko je od kupaca prije predao narudžbu, tko ima pravo izbora točno određenog pilića, hoće li se dopustiti rezanje na komade te kako će se rasporediti mast među kupcima, donose se isključivo na razini jednočlane Uprave koja po cijeli dan sjedi na stolcu pokraj kase.
Novi gazda je, naime, procijenio da ono kako su oni sve ove godine na toj adresi funkcionirali više jednostavno nije prihvatljivo. Ne može više svatko naručivati piliće kako mu se prohtije ili, štojaznam, zahtijevati da mu ga se prelije mašću i stavi u dvije vrećice da ne bi procurilo. Pilića po novom treba rezervirati, prevelik je rizik uslijed novih pravila ako se pouzdate u sreću da će vam neki ostati, jedna vrećica se izdaje po jednom piliću, a masti ima – kako se često kaže prilikom uskraćivanja iste – samo dok je ima. Kao da je do sada moglo biti nekako drugačije?! Sve narudžbe, nadalje, idu preko njega, a više se ni ne plaća kao prije u trenutku primopredaje peradi, već odmah prilikom rezervacije.
Subota je, uzgred kazano, najgori dan u tjednu koji možete odabrati za taj lagani obrok, jer je tada po novom direktoru najveća ludnica. O tome ne prestaje govoriti dok ljudi nervozno stoje u dugačkom redu bez ikakvog saznanja o tome hoće li dobiti pilića, ima li ih uopće još koji nisu ranije rezervirani i plaćeni, te da li su negdje trebali uzeti broj kao u banci, a jedini trenutak odmora od te šuplje priče kojom se namjeravao opravdati konfuzni i bespotrebni sustav koji ni svome tvorcu još nije potpuno jasan, bio je kad je ranije spomenuta ljubazna gospođa kojoj su ukinute mnoge ovlasti, ne želeći valjda to više slušati napomenula da je ona tu već godinama, a ludnica, nota bene, nije bila nikad pa ni subotom.
Da li je to novi šef shvatio kao kompliment, da je sada eto zbog njega i njegovog načina upravljanja počelo dolaziti više ljudi, ili je uvidio da je ludnica isključivo zbog toga što je uspio zakomplicirati i najjednostavniji posao na svijetu, nikad nećemo saznati. Znam samo da je gromoglasni smijeh koji se prolomio među okupljenim mnoštvom barem nakratko razbio nervozu, i sve prisutne podsjetio na ne tako davna vremena kad je na ovoj mikrolokaciji u ulici Pod zidom vladala opuštena atmosfera bez ove nametnute i, bezbeli, nepotrebne strahovlade.
——-
Da se nakratko, ovako pred kraj vratim u New York na 55. ulicu, gdje se Seinfeld nekoliko tjedana nakon premijernog prikazivanja tog nastavka sa Soup Nazijem, pojavio na mjestu zločina s velikom željom da zadovolji glad jednom ukusnom juhom, ali ista mu je, kada ga je vlasnik prepoznao, uskraćena uz onaj legendarni povik: ‘No soup for you!’ Gazda ga je počastio s još nekoliko sočnih psovki i tražio ispriku zbog krivog prikazivanja i nanošenja štete poslovanju, a Jerry mu se ironično ispričao, citiram: ‘Na tome što mu se red za juhu umjesto do kraja pločnika sada proteže preko tri ulice’.
Isto bi se, čini mi se, i meni moglo dogoditi s ovim Pilić Nazijem idući put kad se u potrebi za svježom piletinom nacrtam pred njegovim prozorom, ali ukoliko će to dovesti do toga da promet u toj ulici bude obustavljen zbog redova koji se stvaraju pred njegovom poslovnicom, a ne na zahtjev neke gradske zastupnice ili, također moguće, da shvati kako bi najbolje bilo da se što manje petlja u već uhodan i funkcionalan sustav kojim je besprijekorno upravljala njegova jedina zaposlenica, spreman sam podnijeti i tu žrtvu da za mene, eto, više ne bude ni pilića, ni masti. Poslati ću, baš poput Georgea u seriji, nekog drugog da naručuje umjesto mene.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
