Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Zagrebačka gastronomska scena doima se energičnom i vibrantnom: restorani se stalno otvaraju i zatvaraju pa se stječe dojam da svaki zagrebački poduzetnik bar nekoliko godina svog života, tko zna zašto, želi provesti kao ugostitelj.
Međutim, žanrovski gledajući, zagrebački je restoranski život neobično statičan. Zagrebu još uvijek nedostaje čitav niz potencijalno visokokomercijalnih restoranskih formata. Možemo razumjeti zašto nema puno steakhousea i ribljih restorana: zato što vrlo mnogo šire orijentiranih restorana drži odležane steakove, wagyu i svježu oboritu ribu. No, teže je shvatiti zašto u Zagrebu uopće nema restorana pojedinih popularnih nacionalnih kuhinja, ili zašto nema baš nijednog relevantnog vegetarijanskog restorana. Evo, stoga, naše liste želja za ispunjenje očiglednih praznina na gradskoj restoranskoj sceni.
U Zagrebu se svakih par mjeseci otvaraju razni specijalizirani veganski ili vegetarijanski bistroi i street food lokali. Ali, sve do danas u Zagrebu nije otvoren gastronomski vegetarijanski restoran poput bečkog Tiana, koji je lani briljirao u pop up izdanju u Zadru. Dapače, u Zagrebu ne postoji ni jedan vegetarijanski restoran kreativne kuhinje niti ambiciozni vegetarijanski bistro, što grad čini gastronomski zastarjelim i zaostalim.
Još od slavnih dana Mostova prije desetak i više godina, u Zagrebu nema pravog bosanskog restorana. Sofra se podijelila na nekoliko frakcija, a trenutno, čini se, radi samo ona u hladnom ambijentu shopping centra u Vrbanima. Gastronomski pošten, temeljit bosanski ili bosanskohercegovački restoran bio bi instantni hit, što su Mostovi uostalom dokazali na lošoj lokaciji i to u lošija restoranska vremena nego danas.
U Zagrebu, računamo li i sushi barove, trenutno radi više od sto azijskih restorana, zalogajnica i street food lokala. Ali ni jedan vijetnamski, premda vijetnamska kuhinja, s kombinacijom azijskih začina i glavnih sastojaka i ponešto francuskih elemenata i tehnika, spada među najuzbudljivije na svijetu.
Hrvatska i zagrebačka kuhinja nastale su pod izravnim austrijskim i austrougarskim utjecajem. Pa ipak, u Zagrebu se dobar bečki šnicl može pojesti u tek tri do četiri restorana, a tafelspitz gotovo nigdje. Kad je već riječ o gastronomskom naslijeđu jedne od brojnih naših bivših država, zanimljivo je da se u Zagrebu baš nigdje ne može pojesti gurmanski, pažljivo pripremljen goveđi gulaš. Gulaši iz zagrebačkih zalogajnica nemaju nikakve veze s pravim gulašem.
Turska kuhinja spada među najplemenitije i najkompleksnije na svijetu. U što se u Zagrebu i Hrvatskoj nikad nismo imali priliku uvjeriti. Pokušaji otvaranja turskih zalogajnica samo su kompromitirali imidž te veličanstvene kuhinje. Izaslanstvo hrvatskog JRE-a u ožujku putuje u Istanbul, pa možda, eto, neki chef dobije inspiraciju za novi restoranski projekt.
Zagreb je jedan od rijetkih malo većih srednjoeuropskih gradova koji nema baš ni jedan pravi francuski restoran, bilo da je riječ o fine diningu ili o regionalnom kuhanju. Svi pokušaji unatrag dvadesetak godina brzo su propadali. Zanimljivo je da su za vrijeme komunizma postojala barem dva francuska fine dining resetorana, Tiffany u Hebrangovoj i Monnet u Crnčićevoj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
