Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
“Pokolj?” pitali smo u ponedjeljak ujutro prodavača u Vivatu u Martićevoj ulici, promatrajući poluprazne police s hrvatskim pjenušcima. “Potpuni pokolj,” odogovorio je mladi gospodin, koji dosta zna o vinima. Groznica hrvatskih pjenušaca već dulje vrijeme trese Hrvatsku, da bi kulminirala u blagdansko doba.
Tomčev Millenium i Rose još su ljetos nestali s tržišta, ali u Vivatu kažu da su pri kraju i s bitno skupljim Diplomatom, dok je još skuplji Blanc de Noirs dobio kolekcionarski status. Šemberi su također rasprodali bazični bijeli brut, pri kraju su s Roseom, genijalnog 96 nema nigdje; jedino se još blanc de blancs Pavel može pronaći u donekle, ali samo donekle dostatnim količinama koje gotovo sigurno neće izdržati božićni i novogodišnji pritisak vinoteka i restorana. Usput govoreći, Šemberi ovih dana puštaju na tržište izvrsni 97, o kojem ćemo sutra objaviti posebni tekst.
Vinodol, koji za blagdane toči stotine čaša pjenušca dnevno, već mjesecima pokušava pronaći zamjenu za Tomce i Šembere. Bili su pokušali s odličnim Galićem, a ovih dana toče Koraka. I neki manji ali dobri proizvođači pri kraju su sa zalihama.
Fenomen tradicionalno proizvedenih pjenušaca spada među najpozitivnije pojave u cjelokupnoj hrvatskoj vinskoj industriji. Prije dvadesetak godina u Hrvatskoj se proizvodilo jedva stotinjak tisuća boca tradicionalnog pjenušca, koji nije posve lako pronalazio put do potrošača. Danas stotine vinarija proizvodi pjenušce, uključujući i podrume iz južne Dalmacije gdje se zbog klimatskih razloga pjenušci uopće ne bi trebali proizvoditi.
Pjenušci iz sjeverozapadne Hrvatske kvalitativno su jako napredovali, tako da je teško pogriješiti u izboru. Važno je jedino znati da hrvatski pjenušac neće i ne može podsjećati na šampanjce (osim u dva ili tri slučaja) pa ih ni ne treba uspoređivati sa šampanjcima. U svakom slučaju, potražanja za hrvatskim pjenušcima trenutno oblikuje ponudu hrvatskih pjenušaca. Kako je golema potražnja popila doslovno sve zalihe osnovnih pjenušaca obitelji Tomac i Šember, u ovom smo malom vodiču odlučili svratiti pažnju na nekoliko vrlo dobrih proizvođača koji još uvijek imaju dovoljno vina.
Naš vodič za alterantivne hrvatske pjenušce obuhvaća isključivo vina proizvedena tradcionalnom metodom, dakle drugom fermentacijom u boci. Nismo uzeli u obzir brojne pjenušce proizvedene charmat metodom (drugom fermentacijom u tankovima) kao ni pet nate, koji su žanr za sebe. Većinu pjenušaca iz našeg vodiča možete kupiti u vinotekama ili preko web shopova proizvođača. Cijene se uglavnom kreću između 100 i 150 kuna.
Urban White Davida Štampara jedan je od najboljih hrvatskih pjenušaca. Urban White, napravljen od pušipela, prije nekoliko je godina osvojio zlatnu Decanterovu medalju. Potpuno je nerazumljivo zašto se Urban White relativno rijetko pojavljuje na vinskim kartama zagrebačkih i jadranskih restorana.
Franjo Kolarić pod brendom Coletti proizvodi niz atraktivnih pjenušaca, uključujući jedan od najboljih hrvatskih pjenušavih rosea. Koliko znamo, i Kolarić ubrzano prazni podrum, pa stoga požurite s kupnjom.
Robert Kopjar proizvodi dva veoma zanimljiva ekološka suha pjenušca. Rose napravljen od crnog pinota i Blanc de blancs proizveden od chardonnaya. Oba su pjenušca odležavala na kvascima dvije godine. Blanc de blancs kremast je i putrast, s dobrim kiselinama i lijepim intenzivnim mjehurićima. Rose i Blanc de blancs gospodina Kopjara idealna su radna vina za restorane koji žele točiti dobre pjenušce na čaše.
Veraldin Xtrian Brut Rose napravljen od terana vjerojatno je najbolji istarski pjenušac. Radi se o voćnom, živahnom, ali izrazito čvrsto strukturiranom vinu, koje funkcionira i kao aperitiv i kao odlična pratnja uz sushi, plavu ribu, rižoto, piletinu, svinjetinu i teletinu s roštilja. Xtrian Rose može se, srećom, kupiti i u Sparovim supermarketima, pa ne morate obilaziti vinoteke.
Sestre Peršurić nasljednice su Đordana Peršurića, prvog istarskog proizvođača tradicionalnih pjenušaca. Blanc de blancs, proizveden od chardonnaya najuspjelije je vino ove važne “šampanjerije.”
Pjenušci Velimira Koraka još se uvijek mogu pronaći u vinotekama, a trenutno se toče na čaše u Vindololu. Riječ je o brutalno suhim, veoma čvrstim, preciznim, dugo odležavanim pjenušavim vinima, koja ne moraju biti najkomercijalnija na svijetu ali svaki poznavatelj šampanjaca mora ih poštovati.
Kad je prije pet ili šest godina prvi put predstavio CO2, Moreno Coronica tek se učio proizvodnji pjenušavih vina. Danas je C02, napravljen od malvazije, neusporedivo bolji, prilično svjež, s relativno dugim okusom i korektnom strukturom.
Vinarija Galić proizvodi veoma klasične pjenušce, koji namjerno asociraju na šampanjce: oni se sastoje od podjednakih količina chardonnaya i crnog pinota, i relativno dugo odležavaju na talogu, katkad dulje od 40 mjeseci. Naš je favorit Grande Reserve.
Luka Košćak renomirani je enolog koji je godinama radio za Tomislava Bolfana, a zatim za vinariju Kostanjevec s kojom je osvojio niz Decanterovih srebrnih i brončanih medalja. Pod svojim imenom puni male serije pjenušaca, rizlinga i sauvignona. Ovog smo proljeća probali Blanc de blancs 1306. proizveden od chardonnaya. Košćakovi pjenušci odležavaju dvadestak mjeseci, prilično su čvrsti, s jakim kiselinama i puno karaktera.
Naslovna fotografija Richard Barnard/Unsplash
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
