Porečki Tunaholic pratimo od njegovih prvih dana, kad se prije par godina otvorio u strogom centru povijesnog Poreča. Tunaholic je u međuvremenu uspio narasti na pet lokala: uz Poreč tu su još Rovinj, Ljubljana, Trogir i od 12. prosinca Zagreb.
Ribarska obitelj Finderle, vlasnici Tunaholica, planiraju otvoriti restorane u Beogradu i u Budimpešti, što je u redu ali bilo bi najlogičnije da se prošire po cijelom Jadranu, jer njihov koncept nema konkurenciju. Tunaholic prži, peče i poha sve što dolazi iz mora, i što nije odveć skupo. Cijene najskupljih jela uglavnom se kreću oko deset eura, a na jelovniku, koji se udvostručio u odnosu na originalnu verziju iz Poreča, danas se nalaze i zdjele s rižom, velike salate i nekoliko novih ribljih burgera.
Tu su naravno, pržene girice, srdele, lignje, dvije ili tri verzije fritto mista, pohane kozice i sve drugo što spada u žanr brzo pripremljenih, cjenovno šire prihvatljivih i masovno popularnih riba, glavonožaca i rakova. Prilično je besmisleno što drže i jela od lososa, jer time narušavaju koncept jadranske riblje ulične hrane: lososi nikad nisu plivali Jadranom. U zagrebačkom Tunaholicu, u Petrinjskoj 47, otvorenom u prostoru u kojem su se godinama skupljali policajci iz okolnih velikih postaja i građani koji su čekali u redu za dokumente, danas smo naručili burger s pohanim srdelama i zdjelu s rižom, tunom i povrćem.
Burger je bio veoma dobar, sočan, s hrskavo pohanim ribama, svježim povrćem, dobrim umacima i neobično ukusnim pecivom dobre teksture. Srdele su bile sočne i friške, a tijesto za pohanje precizno prženo.
Uz burger smo dobili jako hrskavi fini pomfrit, kojem definitivno nisu trebale mrvice sušenog peršina. Tuna je bilo lijepo pečena, ne odveć spaljena izvana, što je jako važno, i prilično sočna iznutra. Riža je skuhana optimalno, mekano ali ne gnjecavo, a povrće u zdjeli, poput ljubičastog kupusa i mrkve doimalo se dosta živahno. Dresing je bio preblag; mislimo da u opisu jela piše kako se dresing bazira na umaku od soje, no soju gotovo da nismo osjetili.
Hrana u zagrebačkom Tunaholicu više je nego korektna, razmjerno atraktivna, odlično formatirana, pa nema razloga da Tunaholic ne postane instantni bestseler. Najvažnije je, međutim, da je Zagreb s Tunaholicom dobio novu, modernu generaciju riblje brze hrane neusporedivo napredniju od Mimica ili Amfore.
Izbor vina je nažalost apsolutno grozan. Bolje je ne držati držati vina nego točiti ono što zagrebački Tunaholic toči. Nadalje, potpuno je nerazumljivo da istarski riblji street food ne prodaje malvaziju ni teran. Stvar je srećom spasila Bura, autoritativna porečka craft pivovara. Posluga je iznimno profesionalna i ljubazna.
Petrinjska 47, Zagreb
HRANA+3/5 AMBIJENT +3/5 VINO 0/5 PIVO 4/5 SERVIS 4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.