Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Nema više Mostova, najboljeg bosanskohercegovačkog restorana u povijesti Zagreba

mostovi-sala

Nema više Mostova u Radničkoj. Mostovi su doslovno fizički nestali. Ove smo nedjelje, poslije vrlo dobrog azijskog ručka u obližnjem Hiltonu, šetali Radničkom prema Plinari. Na mjestu gdje se dvanaestak godina nalazila terasa restorana Mostovi, sada stoji hrpa odbačene restoranske opreme, i dosta drugog smeća. Konstrukcija terase je uklonjena, a još jedino veliki Crveni krug velikog umjetnika Baneta Milenkovića podsjeća da se ovdje nalazio svojedobno najbolji bosanskohercegovački restoran u Zagrebu.

Točnije rečeno, najbolji u zagrebačkoj povijesti jer Drina u Preradovićevoj, koja izaziva puno nostalgije kod starijih gostiju, zapravo nikad nije bila zasta dobar restoran, dok su sve verzije Sofre, benevolentno gledajući, bile banalne i kulinarski amaterske. Evo kako je počela priča o Mostovima.

U hangarima u dvorištu Radničke 1a neko su vrijeme radile pečenjara Kod Vele i piterija Kod Vele. Velo je Velimir Čerkez, ekonomist po obrazovanju i gastronom po vokaciji. Negdje 2010. godine Velo Čerkez odlučio je unaprijediti svoju roštiljarnu i piteriju. Pa je okupio manju grupu ljudi koji su skupa s njim koncipirali Mostove. Mostovi su izabrani kao konceptualno ime, koje simbolizira hrvatsko-bošnjačko prijateljstvo i duboku povijesnu isprepletenost raznih dijelova cjelovite Bosne i Hercegovine.

U konceptu Mostova nisu bili izostavljeni Srbi: naprotiv, kuhar koji je bio zadužen za roštilj došao je iz Leskovca, što je Velo Čerkez uvijek naglašavao. A glavni je chef bio gospodin Hilmija, svojedobno osobni kuhar predsjednika BiH Alije Izetbegovića. Zanimljivo je da je u prvoj postavi Mostova kao konobar, radio sadašnji suvlasnik Noela, sommelierski šampion Ivan Jug. Mostovi su se otvorili negdje krajem 2010. godine. Postali su instantno uspješni.

Mostovi su uz Lisakov Carpaccio, bili najpopularniji novi restoran u Zagrebu i jedan od najpopularnijih zagrebačkih restorana uopće. U Mostovima su redovito ručali književnici i profesori, poput Miljenka Jergovića i Mirjane Kasapović, ali i političari lijevo liberalne orijentacije, poput Ratka Čačića, tada upravo imenovanog potpredsjednika Milanovićeve Vlade. U Mostove su, naravno, zalazili i svi važniji menadžeri Radničke ceste.

Na valu uspjeha Mostova, gdje se stvarno izvrsno jelo, gospodin Čerkez odlučio je, potaknut lošim savjetima, u Green Goldu otvoriti francuski restoran Les Ponts. Les Ponts je počeo raditi u doba gadne ekonomske krize, kad su svi drugi ugostitelji otvarali jednostavne bistroe i nije im padao na pamet da svoj posao opterećuju s coq au vin ili boeuf bourguignonom. U Les Ponts kuhao je danas veoma poznati chef Ante Udovičić, no jedan kuhar koliko god dobar bio ne čini restoran uspješnim. Čak ni najpoznatiji gosti ne čine restoran uspješnim, ako ih nema dovoljno.

U Les Pontsu su se sastajali ondašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović, njegov ministar obrane Ante Kotromanović i Kotromanovićev ratni zapovjednik general pukovnik Ante Gotovina. No gostiju je, ukupno gledajući, bilo premalo da bi opravdali golemu Čerkezovu investiciju. Pa su tako Les Ponts relativno brzo i posve neizbježno zatvorili svoju u ono doba hi-tech kuhinju.

Zbog agonije Les Pontsa Velo Čerkez nije se uspijevao fokusirati na Mostove, koji su se iz vrhunskog tradicijskog bosanskohercegovačkog restorana počeli pretvarati u zalogajnicu opće prakse. Ne baš lošu, ali s neusporedivo karaktera nego u godinama ponosa i slave. No, u Mostovima se sve donedavno moglo sasvim pristojno jesti, jer sam vlasnik voli hranu i jer nikad nije varao na sastojcima. Nedavno fizičko rušenje Mostova nezasluženo je tužan kraj svojedobno zaista ozbiljnog restorana. Nadamo de da će Velimir Čerkez u Radničkoj, ili negdje drugdje, pokušati uskrsnuti Mostove.

aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Nema više Mostova, najboljeg bosanskohercegovačkog restorana u povijesti Zagreba

by Kult Plave Kamenice time to read: 2 min