Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Ulika u Fažani potvrđuje činjenicu da su istarske i hrvatske konobe, uz rijetke izuzetke, zapravo jako loše

Hrvatske konobe zapravo prilično negativno utječu na hrvatsku gastronomsku scenu. Konobe su nesporno jedan od najpopularnijih gastronomskih žanrova u Hrvatskoj. U teoriji imaju razloga biti; domaća rustikalna hrana u većim porcijama, neformalno i ugodno okruženje najčešće negdje u prirodi i niže cijene. U stvarnosti je skoro sve suprotno.

Rustikalna hrana podrazumijeva šlampavo kuhanje s tko zna kakvim sastojcima, neformalno okruženje znači ispodprosječan servis, a cijene su samo prividno jeftinije.

Međutim, zbog velike popularnosti konoba, one se teško mogu unaprijediti ili naprosto odumrijeti. Publika ih jednostavno previše voli, a u konobama ih nažalost ništa ne tjera na razvijanje senzibiliteta prema ugostiteljstvu, a to u konačnici znači da se publika ne može educirati o boljem kuhanju, boljim okusima i boljim sastojcima. Svojevrsna Kvaka 22. 

Donekle svaku tezu o tome kakvo je pravo stanje u hrvatskim konobama (poglavito istarskim i dalmatinskim) potvrđuje naš odlazak u Fažanu i konobu Uliku. U Uliku nismo slučajno nabasali već smo pročitali u lokalnim medijima kako se cijela Istra divi njezinoj domaćoj kuhinji. U realnosti ’’domaća’’ kuhinja znači najgoru vrstu turističkih jela kamufliranih u nešto domaće.

Crni rižoto sa sipom, ćevapi, bečki odresci, ražnjići, fiorentina steak. Nedostaje jedino pizza za potpuni doživljaj pizza-pasta-grill-calamari tip lokala. Nekih navodno domaćih jela poput maneštrice ili divljači nema niti na glavnom jelovniku niti kad se upita ima li kakvih dodatnih specijaliteta, već se odgovara kako danas nema ništa.

Ručak smo započeli carpacciom. I tu je jasno da je Ulika zaostala negdje u prošlom tisućljeću. Ultra tanki listići carpaccia doslovno su nejestivi koliko su zaleđeni. Možda i najneobičnija pojava na tanjuru je maslac, pa smo provjerili jesmo li možda naručili tartar, no nismo jer ga ni nema na jelovniku. Carpaccio, naravno, nije imao nikakav okus, a uz njega ide najgori mogući kupovni tost kruh. Sve u duhu domaće kuhinje.

Za toplo predjelo smo odlučili uzeti jednu tjesteninu po mogućnosti neku s gljivama koje su trenutno u sezoni i koje bi trebale biti najpopularnije u Istri. Ravioli koje smo dobili jedno su od težih jela koje smo pojeli u zadnjih nekoliko mjeseci. Ravioli su spoj tartufate, tartufa iz konzerve, vrhnja za kuhanje, sitnih gambera (podrijetlo nepoznato) i nekakvih drugih gljiva. Umak tolike težine kojim se ubilo jadne raviole, ne bi se smio naći ni u kućnim kuhinjama, a pogotovo ne u restoranima.

Za glavno jelo je trebalo dosta muke, osobito pri odabiru. Od mesnih jela Ulika nema zaista ništa zanimljivo, a steak nam se apsolutno nije jeo kao niti razna jela s grila, a od svježeg ulova je bila samo orada od skoro dvije kile koja bi najela troje do četvero ljudi.

Tako smo prisilno uzeli riblju platu koja sadrži brancina, pohane osliće, lignje i minijaturne škampe. Sve skupa nije loše, no niti išta bolje od amaterskog domaćeg kuhanja. Ribe nisu prvoklasne, niti su pripremljene na dobar način. A sve zajedno je posuto sušenim peršinom, kojem mjesto nije ni približno ozbiljnoj kuhinji. Za desert nismo imali snage, volje ni želje. Međutim, ono što nas je možda i ponajviše zasmetalo tijekom ručka u Uliki je maslinovo ulje. Konoba se doslovno zove Maslina (Ulika je maslina u istrijanskom dijalektu) drži bezimeno, beskarakterno maslinovo ulje koje nije ništa bolje od kupovnog (vrlo vjerojatno i jest) i koje uništi svaki tanjur. Još ga ostavlja na suncu. A na putu za lokal smo prošli nebrojeno mnogo maslenika. I Ulika nije uspjela isposlovati nabavu iz niti jednog.

Ambijent je u stilu klasičnih konoba, odnosno povratak u osamdesete i devedesete, a i dodatno ga narušavaju plastificirani jelovnici sa slikama jela. Valjda kako bi gosti znali što naručuju. 

Vinska karta je tipična za konobe, dobrog vina gotovo da i nema. Pronašli smo malvazije Coronice, Kozlovića, Matoševića i Armana. Zanima nas što piju ljudi koji naruče nešto od toliko forsiranih bifteka. 

Na kraju dana, konoba Ulika spada u more neiskrenih i bezličnih konoba u Hrvatskoj. Uz sve to se ne čini kako je Ulika ovdje nešto kriva. Kad se sagleda šira slika, jednostavno je kriva obmana o konobama kao vrhunskim gastronomskim mjestima. Svaka čast malobrojnim izuzecima.

Ručak od jednog hladnog predjela, jednog toplog predjela i dva glavna jela s buteljom Coronice platili smo 800 kuna. Procijenite sami je li to skupo ili jeftino. 

KONOBA ULIKA

Ulica Ruže Petrović 76, Fažana

HRANA 2 VINO 2 AMBIJENT 2 SERVIS 3

aqua-panna-sidebar

index

ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

Ulika u Fažani potvrđuje činjenicu da su istarske i hrvatske konobe, uz rijetke izuzetke, zapravo jako loše

by Luka Peranić time to read: 3 min